Lovci iz kamenog doba: Istraživači otkrivaju mobilnost u dolini Mgwayiza!

Lovci iz kamenog doba: Istraživači otkrivaju mobilnost u dolini Mgwayiza!

Međunarodni istraživački tim Sveučilište u Tübingenu i Senckenbergovo društvo za prirodna istraživanja ispitivali su pokretljivost lovaca i sakupljača iz kamenog doba u južnoj Africi. Fokus je na regijama u dolini Mgwayiza u Eswatiniju, na granici s Južnom Afrikom i Mozambikom. Istraživači su analizirali obrađeno kameno oruđe s nalazišta starih do 40.000 godina i izveli zaključke o kretanju ranih ljudi.

Tim, predvođen dr. Gregorom D. Baderom, objavio je svoje rezultate u Journal of Archaeological Science. Studija uključuje različita nalazišta i izvore sirovina koji pomažu u razumijevanju puteva lovaca i sakupljača. Ti rani ljudi skupljali su važne materijale poput crvenog jaspisa, zelenog kalcedona i crnog rožnjaka. Rezultati istraživanja pokazuju da su prevalili impresivne udaljenosti između 30 i 100 kilometara.

Sirovine i njihova geokemijska analiza

Istraživanje koristi zbirke iz Nacionalnog muzeja u Lobambi i fokusira se na kamene artefakte s nalazišta Hlalakahle, Siphiso, Sibebe i Nkambeni. Zajedno s dr. Brandi MacDonald iz istraživačkog reaktora Missouri koristio je analizu neutronske aktivacije kako bi odredio podrijetlo kamenja. Ova geokemijska analiza otisaka prstiju omogućila je geografsku alokaciju sirovina. Ono što je zapanjujuće jest da alati izrađeni od zelenog kalcedona i crvenog jaspisa imaju isti otisak prsta kao i naslage u dolini Mgwayiza.

Istraživanje je također otkrilo da je kamenje možda transportirano lokalnim rijekama, iako su bile velike udaljenosti između izvora i mjesta. Važan aspekt je prepoznavanje da su se preferencije boja promijenile tijekom vremena. Dok su crno-bijeli rožnjak i zeleni kalcedon bili popularni u srednjem kamenom dobu, crveni jaspis bio je preferiran u kasnijem kamenom dobu. Studija nosi naslov: “Dekodiranje znanja lovaca-sakupljača i selektivnog izbora litičkih sirovina tijekom srednjeg i kasnijeg kamenog doba u Eswatiniju.”

Genetske veze između Europe i Sjeverne Afrike

Drugo važno područje istraživanja su genetske veze između ranih europskih lovaca i sjevernoafričkih populacija. Najnovije studije o genetičkoj povijesti istočnog Magreba, objavljene u stručnom časopisu Priroda, pokazuju da su ljudi u ovoj regiji, koja uključuje današnji Tunis i sjeveroistočni Alžir, imali europske pretke prije više od 8000 godina.

DNK analiza devet osoba s arheoloških nalazišta starih između 6.000 i 10.000 godina daje prve genetske dokaze o morskim putovanjima Sredozemljem iz kamenog doba. Ovi se nalazi temelje na izravnim genetskim nalazima i nadopunjuju arheološka iskapanja. David Reich, populacijski genetičar s Harvardske medicinske škole, naglašava da postoji praznina u znanju o sjevernoafričkoj povijesti. Za razliku od zapadnog Magreba, gdje je prevladavalo nasljeđe europskih farmera, u istočnom Magrebu sačuvano je izvorno nasljeđe, a ljudi su nastavili živjeti kao lovci i sakupljači, unatoč uvođenju domaćih životinja.

Osim toga, pronađeno je da čovjek iz tuniskog nalazišta Djebba ima oko 6% svoje DNK potječe od europskih lovaca i sakupljača. Ova otkrića dokazuju da je bilo susreta između sjevernoafričkih predaka i Europljana prije otprilike 8500 godina. Analiza također pokazuje da je opsidijan s otoka Pantelleria pronađen u tuniskim arheološkim nalazištima, što ukazuje na trgovačke kontakte.

Vjeruje se da su lovci i sakupljači putovali preko Sicilijanskog tjesnaca u drvenim kanuima. Međutim, treba napomenuti da su mnoga potencijalna zaustavljanja koja bi mogla biti važna za istraživanje ovih ruta sada pod vodom. Rosa Fregel, koja je uključena u studije, opisuje otkriće kao značajno i očekuje daljnja iznenađenja od budućih istraživanja.

Genealoški diskurs izvješćuje da drevne DNK analize potvrđuju postojeće kosturne hipoteze i pokazuju genetsku otpornost istočnog Magreba. Ovo područje pokazuje manji utjecaj europske poljoprivrede i vrijedan je izvor za razumijevanje migracije i prilagodbe stanovništva u kamenom dobu.