Suradnja životinja: hobotnice i ribe love zajedno!

Suradnja životinja: hobotnice i ribe love zajedno!

Suradnja između različitih životinjskih vrsta nije samo fascinantna, već je i raširena u prirodi. Trenutna istraživanja pokazuju da se zajednice između različitih vrsta često sastoje od složene mreže interakcija. Posebna pozornost posvećena je suradnji hobotnica i grebenskih riba, koja ne služi samo za dobivanje hrane, već omogućuje i dublje uvide u kognitivne sposobnosti vrste. Biolog Eduardo Sampaio iz Klastera izvrsnosti Konstanz “Collective Behavior” i Instituta Max Planck za biheviorističku biologiju detaljnije su istražili ovu temu zajedno s psiholozima sa Sveučilišta Cambridge i Stazione Zoologica Anton Dohrn. Kampus Sveučilišta u Konstanzu izvještava da aktualni članak u časopisu Current Biology baca svjetlo na kognitivnu osnovu ove posebne vrste suradnje.

Hobotnice i grebenske ribe pokazuju kako koordinirani napadi povećavaju vjerojatnost hvatanja plijena. Ribe govore hobotnicama gdje se skriva plijen, dok hobotnice mogu povećati uspjeh u lovu obiju vrsta vještim omotavanjem ili plašenjem plijena iz njihovih skrovišta. To zahtijeva izuzetnu fleksibilnost u ponašanju hobotnice, koja svoj pristup mora prilagoditi okolnostima i zahtjevima svog partnera u lovu. Na temelju toga, također se raspravlja o mogućnosti da ribe koje iskorištavaju ovu suradnju mogu riskirati negativne posljedice. Studij se stoga fokusira na teme kao što su obrada signala, specijalizacija uloga i dinamičko donošenje odluka. Ova nova otkrića otvaraju zanimljive perspektive o životinjskoj inteligenciji i naglašavaju da se društvena složenost i vještine rješavanja problema moraju pojaviti ne samo unutar vrste, već i među vrstama.

Kognitivne vještine i rješavanje problema

Ali inteligentno ponašanje nije uočeno samo u morskim staništima. Brojni su primjeri izvanrednih vještina rješavanja problema u životinjskom svijetu. Čimpanze koriste alate za drobljenje oraha više od 4300 godina. Iskapanja u Obali Bjelokosti to su dokumentirala pronalaskom kamenja sa tragovima nošenja koji pokazuju da su ga koristile čimpanze. Najsuvremenije studije pokazuju da ptice kao što su vrane i gavrani također imaju iznimnu inteligenciju. Ove su životinje sposobne za složena rješenja problema, poput bacanja oraha na ceste da ih automobili razbiju. Znanje planeta ističe da neke vrane posebno posjećuju zebre kako bi sigurno došle do hrane.

Osim toga, gavrani koje ljudi uzgajaju u zaštićenom okruženju pokazuju sposobnost promišljanja rješenja u svojoj glavi prije nego što ih primijene u praksi. Ova sposobnost prenošenja prijašnjih iskustava u nove situacije smatra se ključem životinjske inteligencije. Međutim, inteligencija nije ograničena na određenu vrstu ili ponašanje, već se diverzificira u različite oblike kao što su zanatska, ekološka i društvena inteligencija.

Drugi primjer koji ilustrira složenost životinjske inteligencije je ponašanje mangrovih čaplji, koje bacaju grančice u vodu kao mamac. Ova sposobnost osiguravanja hrane za sebe pokazuje da inteligencija ima mnogo lica i da nije određena samo veličinom mozga. Čak i životinje s manjim mozgom, poput morskih zvijezda i rakova, pokazuju izvanrednu ekološku i društvenu inteligenciju.

Ukratko, istraživanje životinjske inteligencije i suradnje među vrstama nudi nove perspektive razumijevanja društvenog ponašanja. Studije Sampaija i njegovih kolega uvelike proširuju naše znanje o složenosti života u životinjskom carstvu. Bilo u vodi ili na kopnu, sposobnost životinja da surađuju i rješavaju probleme otkriva koliko su korijeni društvenog života duboko ukorijenjeni u prirodi.