Proboj u istraživanju Wilmsovog tumora: djeca čiji su roditelji pogođeni!

Proboj u istraživanju Wilmsovog tumora: djeca čiji su roditelji pogođeni!

Istraživački tim sa Sveučilišta u Würzburgu postigao je značajan napredak u proučavanju tumora bubrega, posebno Wilmsovog tumora. Ovaj oblik raka bubrega prvenstveno pogađa djecu mlađu od pet godina i jedan je od najčešćih oblika raka u ovoj dobi. Oko 100 djece u Njemačkoj svake godine oboli od ovog tumora. Kako uni-wuerzburg.de izvješća, znanstvenici analiziraju nasljednu predispoziciju za Wilmsove tumore koristeći uzorke iz Wilmsove biobanke tumora prikupljane tijekom tri desetljeća, od 1994. do 2022. godine.

Ukupno su ispitani uzorci oko 1800 oboljele djece. Istraživači su uspjeli identificirati 20 obiteljskih tumora i 109 bilateralnih tumora. Važno je napomenuti da je više od 90% slučajeva imalo genetske predispozicije. Ovi rezultati podržavaju "hipotezu dva udarca" koju je formulirao Alfred Knudsen kako bi objasnio nastanak tumora. Identificirana je uobičajena mutacija gena za supresor tumora, gena WT1. Inaktivacija obiju kopija WT1, zajedno s aktivacijom faktora rasta IGF2, predstavlja ključni faktor za nastanak tumora.

Genetski nalazi i njihove implikacije

Istraživanje je također pokazalo da su genetske promjene u zametnoj liniji otkrivene u oko 50% pacijenata. No, trećina djece imala je poremećaje genomskog utiskivanja gena IGF2 koji nisu nasljedni. Ove epigenetske predispozicije često dovode do "mozaika" normalne i poremećene ekspresije IGF2, koji može mutirati u stanicama bubrega i razviti tumore. Djeca s ovom posebnom neuropatološkom konstelacijom imaju povećan rizik od drugog tumora i ranog zatajenja bubrega, što je dodatno pojačano genetskim abnormalnostima u obje generacije braće i sestara. Istraživači stoga preporučuju molekularna ispitivanja krvi i uzoraka tumora kako bi se u ranoj fazi identificirali visokorizični slučajevi.

Drugi važan aspekt studije je uloga genetskih promjena u liječenju i prognozi bolesti. Tumori s promjenama gena WT1 čine zasebnu podskupinu, dok ostale tumore karakteriziraju različite, dijelom nepoznate mutacije. Obrasci ekspresije gena i metilacija DNA ključni su za diferencijaciju u genetski definirane podskupine, podržavajući razvoj prilagođenih planova liječenja. Takve strategije imaju za cilj minimizirati nuspojave, a istovremeno osigurati učinkovite tretmane.

Suradnje na ovom istraživanju uključuju Wellcome Sanger Institute i druge institucije uključujući Cambridge University Hospitals NHS Foundation Trust i Great Ormond Street Hospital. Ovi interdisciplinarni napori imaju za cilj razviti poboljšanu procjenu rizika i ciljani probir za pogođenu djecu.

Pogled u budućnost

Rezultati istraživanja pokazuju da su genetske analize i bolje razumijevanje biologije Wilmsovih tumora od velike važnosti ne samo za oboljele, već i za njihovu braću i sestre te potomke. Dugoročno gledano, ova bi otkrića mogla pomoći u uspostavi učinkovitih programa probira koji omogućuju otkrivanje genetske predispozicije u ranoj fazi. To ne samo da bi moglo poboljšati rezultate liječenja, već i smanjiti rizik od sekundarnih karcinoma.

Izvorna objava istraživanja pojavila se u “Genome Medicine” i odražava temeljnu promjenu u načinu na koji gledamo na genetske bolesti kao što je Wilmsov tumor. U konačnici, takve studije stvaraju osnovu za odabir preciznijih i na pacijenta usmjerenih terapijskih pristupa u budućnosti. Potpora organizacija kao što su Little Princess Trust, Wellcome, DFG i BMBF igra ključnu ulogu u promicanju ovog važnog istraživačkog rada.