Kognitivna oštećenja: Zašto se podrška tako rijetko koristi!

Kognitivna oštećenja: Zašto se podrška tako rijetko koristi!

Trenutna studija koju je proveo Digitalni registar demencije Bavaria (digiDEM Bavaria) u suradnji sa Sveučilištem Friedrich-Alexander Erlangen-Nürnberg pokazuje da osobe s blagim kognitivnim oštećenjima (MCI) rijetko koriste usluge izvanbolničke podrške. Ovo istraživanje, koje je obuhvatilo ukupno 913 osoba s kognitivnim oštećenjima, pokazalo je da su ponude traženije, posebice među osobama s blagom do umjerenom demencijom.

Blago kognitivno oštećenje često je preteča demencije, iako je kognitivni pad manje izražen u MCI. To znači da oboljeli mogu u mnogim slučajevima nastaviti samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti. Studije pokazuju da oko 70% ljudi s MCI razvije Alzheimerovu demenciju unutar pet godina. Ova činjenica predstavlja značajno opterećenje za obiteljske njegovatelje budući da se većina bolesnika njeguje kod kuće.

Slabo korištenje usluga izvanbolničke podrške

Iako postoje važne ponude podrške, sveukupno prihvaćanje je slabo. Najčešće korištene usluge su primarna zdravstvena zaštita (54,4%), pomoć u kući (36,5%), izvanbolnička skrb (30,4%) i psihosocijalne intervencije (30,2%). Središnja točka studije bila je nedostatak korištenja usluga izvanbolničke skrbi i dnevne skrbi od strane osoba s MCI. U prosjeku su u posljednjih 30 dana korištene samo dvije ambulantne usluge podrške.

Razlozi za ovu malu upotrebu su različiti. Dostupnost je često ograničena, postoji nedostatak znanja o ponudi, a mnogi od pogođenih boje se stigmatizacije ili su suočeni s financijskim pitanjima. Ono što je posebno upečatljivo je da dostupnost razine skrbi ima snažan utjecaj na korištenje ovih ponuda. Postojeće potrebe pacijenata često se ne čuju, što naglašava potrebu za ranim informacijama o izvanbolničkim uslugama podrške.

Osim toga, simptomi MCI-a, kao što su povećana zaboravljivost, problemi nakon razgovora ili poteškoće u donošenju odluka, pokazuju da i oboljeli i njihovi rođaci uočavaju određenu promjenu. Preporuča se rano savjetovanje sa stručnjacima kako bi se poduzele odgovarajuće mjere u slučaju kognitivnih promjena. Iako se MCI ne može spriječiti, promjene načina života mogu smanjiti rizike.

Čimbenici rizika i preventivne mjere

Najjači čimbenici rizika za MCI su dob, prisutnost gena APOE e4 i razne somatske bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka i pretilosti. Različiti čimbenici rizika povezani s načinom života, kao što su nedostatak tjelovježbe i nezdrava prehrana, također igraju ulogu u razvoju kognitivnih nedostataka. Redovita tjelesna aktivnost i uravnotežena prehrana mogu biti preventivne mjere.

Razvoj mobilnih digitalnih tehnologija, kao što su aplikacije za pametne telefone i tablete, mogao bi pomoći u rješavanju ovih izazova u liječenju kognitivnih oštećenja. Te tehnologije ne samo da mogu promicati kognitivno zdravlje, već i ojačati zdravstvenu pismenost pacijenata podupirući preventivne mjere i omogućujući kontinuirano praćenje i bilježenje kognitivnih funkcija. Takve inovacije mogu pomoći u pozitivnom utjecaju na tijek Alzheimerove bolesti olakšavanjem rane dijagnoze i intervencije.

S obzirom da treba poboljšati dijagnostiku blagih kognitivnih poremećaja, važne su preventivne mjere. Ključno je istraživanje izazova interdisciplinarne suradnje i potrebe za zdravstvenom pismenošću među oboljelima. Preventivne strategije koje kombiniraju višestruke dimenzije mogle bi biti ključne za poboljšanje kvalitete života pogođenih.