PISA studija 2025.: Njemačka edukacija o slobodnom padu – Što sada nedostaje!

PISA studija 2025.: Njemačka edukacija o slobodnom padu – Što sada nedostaje!

Studija PISA već je 25 godina važno mjerilo za procjenu kvalitete obrazovnih sustava u svijetu. Ova međunarodna komparativna studija, koju je pokrenuo OECD, šalje jasne signale o obrazovnim rezultatima mladih ljudi i postavlja pitanja o pravdi i jednakim mogućnostima u odgovarajućim školskim sustavima. Sljedeći glavni ispit održat će se u travnju i svibnju 2025., tijekom kojeg će deseci tisuća 15-godišnjaka rješavati zadatke iz čitanja, matematike i prirodnih znanosti. Rezultati ove studije često su polazište za živahne rasprave o obrazovnoj jednakosti i kvaliteti škola u Njemačkoj i šire uni-bamberg.de prijavio.

U intervjuu, prof. dr. Cordula Artelt, voditeljica longitudinalnih obrazovnih istraživanja na Sveučilištu u Bambergu, ističe međunarodnu usporedivost PISA studije kao sastavni dio svoje političke motivacije. Artelt je bio uključen u prvu PISA studiju 2000. godine i od tada je sudjelovao u raznim izvješćima. Ono što je posebno vrijedno istaknuti je da Njemačka već 12 godina pokazuje silazni trend, što se može pripisati promjenama studentskih tijela i izazovima digitalizacije. Kako bi se pozabavilo ovim razvojem događaja, Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja (BMBF) pokrenulo je program StartChances, koji posebno podržava škole koje imaju visok udio učenika u socijalno nepovoljnom položaju od kolovoza 2024. Učinkovitost ovog programa ocjenjivat će se kroz školsku godinu 2026./2027.

Obrazovna nejednakost u međunarodnoj usporedbi

Rasprava o ravnoteži između učenika s visokim uspjehom i obrazovne nejednakosti ostaje osjetljiva. Prema podacima PISA-e iz 2022. godine, analiza matematičkih vještina učenika 9. razreda pokazuje da se školski sustavi u zemljama OECD-a jako razlikuju. Učenici iz Kanade u prosjeku postižu 484 boda iz matematike, dok učenici iz Grčke postižu samo 436 bodova. Ono što je zapanjujuće je visok udio razlika u uspješnosti koje se mogu pripisati socijalnom podrijetlu. U Grčkoj je 11,8%, au Kanadi 10,2%. Slovačka ima najvišu razinu obrazovne nejednakosti u OECD-u od 25,7%, kao bpb.de ukazuje.

Analiza pomoću indeksa ekonomskog, socijalnog i kulturnog statusa (ESCS) pokazuje da ne postoji sustavan odnos između razine uspješnosti i obrazovne nejednakosti. Zemlje u gornjem kvadrantu petodijelne klasifikacije – poput Japana, Kanade i Koreje – imaju i visok učinak i nisku nejednakost. Njemačka se, s druge strane, nalazi u kvadrantu visoke uspješnosti i visoke nejednakosti, što predstavlja izazov za strategiju obrazovanja. Osim toga, prof. Artelt izražava zabrinutost zbog nedostatka cijenjenja učiteljske profesije u Njemačkoj i poziva na diferenciranu raspravu o tome. Prevladavajući negativni prikaz učitelja u medijima vidi kao uzrok koji bi mogao odvratiti potencijalne učitelje.

Zahvalnost za učitelje

Artelt sugerira da bi veće uvažavanje obrazovanja i uloge učitelja moglo imati pozitivne učinke na cijeli školski sustav. Iako su tekuće rasprave o reformi školstva i kvaliteti obrazovanja važne, one ne mogu zanemariti potrebe i napore onih koji se svakodnevno trude u učionici. Društvo se mora zapitati koliko mu vrijedi obrazovanje sljedeće generacije i kako treba osmisliti okvirne uvjete za nastavnike da stvaraju pozitivno okruženje za učenje.