Mentalno zdravlje beskućnika: alarmantni rezultati istraživanja!

Mentalno zdravlje beskućnika: alarmantni rezultati istraživanja!

Aktualna studija grupe za pravnu psihologiju na medicinskom fakultetu u Berlinu ispituje mentalno zdravlje beskućnika. Istraživanje uključuje podatke od 112 beskućnika, od kojih su 40% bile žene, prosječne dobi od 44 godine i prosječnog beskućništva od četiri godine. Rezultati ove studije pokazuju značajno povećane razine psihološkog stresa, visoku razinu beznađa, probleme s alkoholom i visoku stopu viktimizacije među pogođenima. Središnje mjesto u rezultatima je identifikacija viktimizacije kao istaknutog čimbenika rizika za probleme s mentalnim zdravljem, osobito među mlađim beskućnicima i osobama migrantskog porijekla. Studija naglašava potrebu za sveobuhvatnim psihosocijalnim intervencijama za poboljšanje mentalnog zdravlja ove ranjive skupine. Cijeli članak objavljen je u otvorenom pristupu u časopisu “Criminal Behavior and Mental Health” ( Link na studiju ).

Situacija beskućnika u Njemačkoj je alarmantna. U 2018. godini oko 678.000 ljudi živjelo je bez stalne adrese. Značajan dio ove skupine pati od psihičkih bolesti. Prema drugoj studiji, devet od deset beskućnika doživjet će mentalnu bolest tijekom života. Ovisnosti su najčešći problem beskućnika, a slijede depresija i anksiozni poremećaji. Zabrinjavajuće je da je kod dvije trećine oboljelih psihička bolest bila prisutna i prije nego što su postali beskućnici. Prosječno razdoblje između prvih simptoma i gubitka doma je šest i pol godina.

Izazovi mentalnog zdravlja

Odnosi između beskućništva i mentalne bolesti su složeni. Mentalna bolest se često javlja prije beskućništva, ali može nastati i kao posljedica beskućništva. Andreas Jung, primjer ovog problema, doživio je eskalaciju zlouporabe alkohola tijekom studija u Marburgu, što je na kraju dovelo do beskućništva. Nakon nekoliko neuspjeha, konačno je potražio pomoć u grupi za samopomoć i uspio se riješiti ovisnosti. Ipak, u srednjim 30-ima skliznuo je u psihozu s deluzijama i halucinacijama, zbog čega je bio prisilno smješten u psihijatrijsku bolnicu. Njegova tadašnja gazdarica dala mu je otkaz u stanu i uslijedila je obavijest o deložaciji.

Andreas Jung godinama je živio u staračkim domovima, primao je potporu i konačno pronašao vlastiti stan. Svoj trenutni život opisuje kao stabilan i zadovoljan. Njegova iskustva pokazuju koliko je važan pristup uslugama psihijatrijske i socijalne podrške, posebice u vrijeme urbanizacije i društvenih promjena, kao i dodatnog opterećenja pandemije COVID-19, koja je dodatno povećala postojeće nedostatke.

Potreba za interdisciplinarnim pristupima

Istraživanja potvrđuju visoku prevalenciju mentalnih bolesti među beskućnicima. Njemačka meta-analiza pokazuje da do 77,4% pogođenih ljudi ima mentalne poremećaje. Pitanja kao što su marginalizacija i pristup potpori ostaju glavni izazovi. Mnogi beskućnici imaju poteškoća u dobivanju medicinske ili psihološke pomoći, često zbog nedostatka informacija i administrativnih prepreka.

Međunarodne studije sugeriraju da strategije terenskog liječenja i dostupnost smještaja niskog praga mogu imati pozitivne učinke na zadržavanje u stanu i simptome mentalnih bolesti. Budući projekti pomoći mogli bi imati koristi od uključivanja onih koji su prethodno bili pogođeni i upotrebe digitalnih medija. U konačnici, borba protiv beskućništva zahtijeva interdisciplinarni pristup i aktivno uključivanje pogođenih osoba u osmišljavanje ponuda podrške u cilju borbe protiv socijalne isključenosti i postizanja održivog poboljšanja životnih uvjeta. ( Süddeutsche izvještava o situaciji i PMC nudi daljnji uvid u izazove.)