Revolucionarna tehnologija 3D printanja podiže svemirska putovanja na novu razinu!
TU Berlin testirao je inovativne 3D tiskane spremnike goriva u eksperimentu REXUS sa sondažnom raketom.

Revolucionarna tehnologija 3D printanja podiže svemirska putovanja na novu razinu!
Dana 11. ožujka 2025. u 10:15 sati po srednjoeuropskom vremenu, sondažna raketa uspješno je lansirana iz Svemirskog centra Esrange u Švedskoj. Ovo lansiranje bilo je dio europskog programa REXUS (Raketni eksperimenti za sveučilišne studente), koji podupiru Njemački svemirski centar (DLR) i Švedska svemirska agencija SNSA. U ovom projektu, Tehničko sveučilište u Berlinu (TU Berlin) testiralo je nove, 3D tiskane spremnike goriva za buduće svemirske primjene.
Tim “BEARS e.V.” (Berlin Experimental Astronautics Research Student Team) uspješno se prijavio na REXUS sa svojim eksperimentom i pripremio se za testove i instalaciju eksperimenta tjedan dana prije starta u Kiruni. Pet učenika bilo je na licu mjesta, dok su još tri otputovala na pravi start. Ukupno je bilo prisutno osam timova koji su tijekom misije izveli razne eksperimente s dvije sondažne rakete.
Eksperimentalni pristupi u bestežinskom stanju
Fokus TU Berlin bio je na ponašanju goriva u bestežinskom stanju, posebno 3D tiskanih spremnika goriva. Istraživači su svoje testove mogli izvesti tijekom dvije minute bestežinskog stanja. Šest različitih dizajna za takozvane "uređaje za upravljanje pogonskim gorivom" (PMD) testirano je u bestežinskim uvjetima. Ovi novi dizajni mogu se proizvesti samo pomoću aditivnih proizvodnih procesa, tj. 3D printanja.
Eksperiment, nazvan "WOBBLE2" (Weightless Observation of Fluid Behavior with Berlin Liquid Guidance Experiment), promatrao je spremnike napunjene fluorescentnom vodom. Šest kamera pružilo je vrijedne podatke o ponašanju goriva, koje se u bestežinskom stanju razlikuje od uobičajenog ponašanja u normalnim uvjetima i predstavlja značajne izazove za kontrolu položaja svemirske letjelice.
Uloga 3D printanja u svemirskim putovanjima
Upotreba tehnologije 3D ispisa u svemirskim putovanjima postavlja trendove. Ova tehnologija postaje sve važnija za proizvodnju prototipova i komponenti, ne samo za rakete-nosače i transportna vozila, već i za satelite i svemirske postaje. Trenutno istraživanje koristi 3D tiskane dijelove, prvenstveno od materijala kao što su aluminij i titan, za razvoj lakših i isplativijih rješenja.
NASA vidi veliki potencijal u aditivnoj proizvodnji i provodi projekte koji također uključuju primjenu na Marsu i u rudarskim aktivnostima asteroida. Fokus nije samo na primjeni na licu mjesta, već i na mogućnosti izrade kompliciranih komponenti izravno na licu mjesta pomoću 3D pisača. Budući razvoj mogao bi značajno koristiti cijeloj svemirskoj industriji.
Projekt TU Berlin dobio je potporu Društva prijatelja TU Berlin, kao i drugih tvrtki poput APWORKS GmbH, koja je podržala tiskanje na metalu, i Sensirion AG, koja je pomogla s kupnjom senzora i putnim troškovima. Ovaj primjer ilustrira interdisciplinarni pristup i suradnju u pokretanju svemirskih inovacija.