Ralf Müller: Naš arhiv čuva povijest Sveučilišta u Potsdamu!

Ralf Müller: Naš arhiv čuva povijest Sveučilišta u Potsdamu!

Sveučilišni arhiv Sveučilišta u Potsdamu ima središnju ulogu u očuvanju i dokumentiranju povijesti sveučilišta i njegovih studenata. Pod vodstvom Ralf Müller, koji arhivom upravlja od 1991. godine, pored revizijskih i personalnih dosjea pohranjeni su brojni povijesni dokumenti. Müller, koji sa 64 godine ima opsežno znanje o njemačko-njemačkoj povijesti, igrao je važnu ulogu u osiguravanju dokumenata, posebno tijekom razdoblja ponovnog ujedinjenja. Međutim, za razliku od mnogih drugih arhiva, u Arhivu Sveučilišta u Potsdamu nema dokumenata Ministarstva državne sigurnosti (MfS); podliježu Stasijevom zakonu o evidenciji.

Arhiva dokumentira pisanu povijest sveučilišta i služi kao memorija za više od 150 000 studentskih dosjea koji su pohranjeni od 1948. To uključuje potvrde i svjedodžbe koje mogu zatražiti bivši studenti. Diplomski radovi iz posljednjih pet godina moraju se predati digitalno od 2022. godine, a većina dokumenata su pojedinačne stavke bez digitalne kopije. Müller i njegov kolega Robert Frohlich također su u prošlosti digitalizirali umjetnička djela i sačuvali povijesne dokumente.

Zakonski mandat i uvjeti arhiviranja

Arhivisti u Njemačkoj imaju zakonski mandat za prikupljanje i čuvanje dokumenata, što zahtijeva sveobuhvatnu i strukturiranu pohranu. Za arhivske prostorije ključni su specifični uvjeti poput temperature između 16 i 18 stupnjeva Celzijevih i vlažnosti između 30 i 50 posto kako bi se dokumenti zaštitili. Svake godine u arhivu stižu upiti bivših studenata koji ne traže samo svoje podatke, već i kolege studente.

Važnost arhivskog rada posebno je došla do izražaja tijekom pada Berlinskog zida. Mnogi su dokumenti brzo osigurani likvidacijom Akademije političkih znanosti i prava. Müller planira otići u mirovinu 2026., ali će arhiv nastaviti svoju važnu funkciju. Reguliran je pristup dokumentima: studenti imaju pravo uvida u vlastite dosjee; treće strane zahtijevaju pristanak pogođenih.

Suočavanje sa Stasijevom prošlošću

Suočavanje s prošlošću Stasija bitna je tema koja je važna i izvan granica Potsdama. Neki od Stasijevih dosjea uništeni su nakon ponovnog ujedinjenja, što je znatno otežalo istraživanje. Kako bpb.de izvijestili, nedostajalo je pomagala za pronalaženje i dosjei zaslužuju pozornost ne samo kao dokumenti represije, već i kao dokaz svakodnevne povijesti u DDR-u.

Zahtjev za pristup Stasijevim dosjeima bio je glasan već u siječnju 1992., a aktivisti za građanska prava poput Vere Lengsfeld tražili su da dosjei pripadaju onima koji su progonjeni. Ovu su raspravu karakterizirali rezerviranost i otpor, kako u DDR-u tako i od savezne vlade. U konačnici, društvena potreba da se pomiri s tim pitanjem dovela je do stvaranja Stasijevog zakona o dokumentima, koji regulira pristup tim osjetljivim dokumentima.

U godinama nakon pada komunizma o tom se pitanju nastavilo raspravljati na političkoj razini. Osobe kao što su Joachim Gauck i Marianne Birthler dale su značajan doprinos raspravi o istrazi Stasija i pristupu dosjeima. Postalo je vidljivo natjecanje za autoritet tumačenja prošlosti, koje i danas ima utjecaja i pokazuje koliko je ispitivanje povijesti važno za demokratski razvoj Njemačke.