Revolucionarni test krvi: rano otkrivanje inzulinske rezistencije u mozgu!

Revolucionarni test krvi: rano otkrivanje inzulinske rezistencije u mozgu!

Istraživači Njemačkog centra za istraživanje dijabetesa (DZD) postigli su revolucionaran napredak u identificiranju inzulinske rezistencije u mozgu. Ova nedavna otkrića, objavljena u časopisu Znanost translacijska medicina, ukazuju na nove epigenetske markere koji se mogu otkriti jednostavnim testom krvi. Ovaj inovativni pristup mogao bi revolucionarizirati rano otkrivanje ne samo dijabetesa tipa 2, već i Alzheimerove bolesti.

Inzulinska rezistencija je stanje koje nije povezano samo s dijabetesom tipa 2, već se može pojaviti i kod dijabetesa tipa 1. Kod dijabetesa tipa 1 pacijentima su često potrebne veće doze inzulina za kontrolu šećera u krvi, što može rezultirati povećanom koncentracijom glukoze u krvi. Procjene pokazuju da jedna od deset osoba s dijabetesom tipa 1 ima inzulinsku rezistenciju, također poznatu kao dvostruki dijabetes.

Novi epigenetski markeri

Studija je identificirala nevjerojatnih 540 CpG mjesta karakteriziranih promijenjenim obrascima metilacije koji mogu pomoći u razlikovanju ljudi sa i bez inzulinske rezistencije u mozgu. Visoku točnost rezultata, koja varira između 83 i 94 posto, potvrdile su dvije neovisne kohorte s 33 i 24 sudionika. Osim toga, postojala je korelacija između metilacije krvi i mozga za 98 identificiranih CpG mjesta.

Geni smješteni na tim CpG mjestima igraju ključnu ulogu u razvoju neurona, formiranju sinapsi i prijenosu signala. Ovi epigenetski markeri mogu poslužiti kao vrijedan alat za probir za ranu identifikaciju rizičnih pacijenata. Cilj istraživačke skupine je standardizirani ispitni panel koji se sastoji od ovih 540 markera.

Jednostavan test krvi za rano otkrivanje

Sposobnost otkrivanja inzulinske rezistencije u mozgu jednostavnim testom krvi bila bi značajan napredak. Do sada je otkrivanje zahtijevalo mnogo vremena i bilo je skupo jer nisu postojali pouzdani biomarkeri. Stečeno znanje moglo bi pomoći u razvoju ciljanih strategija liječenja i pokrenuti preventivne mjere koje mogu smanjiti učestalost dijabetesa tipa 2 i Alzheimerove bolesti.

Međutim, ostaje nejasno mogu li se ovi epigenetski potpisi također koristiti za rano otkrivanje neurodegenerativnih bolesti kao što je Alzheimerova bolest. Buduće studije trebale bi razjasniti ovo pitanje. Istraživački tim već ima planove kako dodatno poboljšati otkriće i učiniti ga dostupnim za kliničku upotrebu.

Inzulin igra središnju ulogu u metabolizmu i ima važne učinke na kognitivne funkcije, regulaciju apetita i energetsku ravnotežu. Više razine inzulinske rezistencije stoga mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice, uključujući pretilost i Alzheimerovu bolest, što naglašava važnost ovog istraživanja ne samo na individualnoj, već i na društvenoj razini.

Ukratko, otkrića DZD predstavljaju obećavajući korak prema boljem ranom otkrivanju i liječenju bolesti povezanih s inzulinom. Dalekosežni utjecaj na zdravstvenu skrb i mogućnosti liječenja mogao bi biti značajan i trebalo bi ga pažljivo pratiti u nadolazećim godinama. Za osobe s dijabetesom, bilo tipa 1 ili tipa 2, to predstavlja nadu za poboljšanu kvalitetu života i zdravstvene skrbi.