Budućnost Donaumoosa: Borba za ekologiju i poljoprivredu!

Budućnost Donaumoosa: Borba za ekologiju i poljoprivredu!

Bavarski Donaumoos, nekoć najveća močvara u južnoj Njemačkoj, žarište je intenzivnih napora za renaturaciju. Prema nalazima interdisciplinarne studije Sveučilišta u Leipzigu, koja je objavljena u "E&G Quaternary Science Journal", čini se da je isušivanje močvare od kraja 18. stoljeća ozbiljno oštetilo njen prirodni karakter. Povijesne karte dokumentiraju opsežne intervencije tijekom više od 237 godina i ističu složene promjene kroz koje je to područje prošlo.

Studija identificira dvije glavne faze obnove između godina 1788. do 1794. i od 1907. do 1959. Veličina je otvorena za poljoprivrednu upotrebu kroz razrađenu mrežu jaraka i kanala, dok je tok Dunava također ispravljen. Unatoč višestrukim preporukama za renaturaciju od 1980-ih, napredak u obnovi ritova ostao je rudimentaran. Strukturni, povijesni socio-ekonomski uvjeti također bi mogli spriječiti proces, budući da konvencionalna poljoprivredna uporaba i dalje zahtijeva intenzivnu drenažu.

Povijesne intervencije i njihove posljedice

Istraživanja pokazuju da je ukupna duljina odvodnih jaraka od zahvata ostala gotovo konstantna. Ovo trajno isušivanje ne samo da ugrožava ekološku funkciju rita kao skladišta ugljika, već dovodi i do daljnjeg slijeganja treseta. Povijesna rekonstrukcija drenažne mreže također nudi nove perspektive za očuvanje arheoloških spomenika, budući da stariji horizonti tla i treset mogu sadržavati neprepoznate arheološke slojeve. Ovi nalazi dokazuju da se dunavska mahovina koristila za lov već u mezolitiku, a za taljenje željeza od željeznog doba.

Trenutačni napori na renaturaciji također su usmjereni na specifične modele za poboljšanje uvjeta vode u Donaumoosu. Model eksperimenta odobren je u Obermaxfeldu s ciljem pregrađivanja jarka kako bi se istražili ekološki učinci. Ovaj eksperiment, ovisan o modeliranju podzemnih voda Ureda za upravljanje vodama iz Ingolstadta, ima za cilj poboljšati razinu podzemnih voda i karakter vlažnih livada, što je važno i za biološku raznolikost i za poljoprivredu. Ne treba podcjenjivati ​​izazove koje postavljaju različiti uvjeti močvare i parametri tla.

Strategije za povećanje učinkovitosti obnove tresetišta

Važnost močvara za zaštitu klime je neosporna. U Bavarskoj, međutim, obnova napreduje vrlo sporo, kao što pokazuje program zaštite klime bavarske pokrajinske vlade. Usredotočen je na prirodno skladištenje CO2 i obnovu bioraznolikosti u ovim važnim ekosustavima. Idealna za uspješnu renaturaciju je razina vode od 0 do 10 cm ispod gornjeg ruba tla kako bi se vratile funkcije močvare.

Obećavajuća strategija renaturacije je takozvana paludikultura, u kojoj se uzgajaju biljke otporne na vlagu. To uključuje cattails, trsku i mahovinu sphagnum. Ove prakse ne samo da pridonose rastu treseta, već također omogućuju poljoprivrednu upotrebu koja je prihvatljiva za klimu. Ispaša s vodenim bivolima također se smatra održivom jer oni mogu koristiti močvare dok podržavaju staništa za ugrožene vrste kao što je pljesak.

Tekući istraživački rad i testovi modela pokazuju jasan trend prema alternativnim konceptima korištenja koji kombiniraju poljoprivredu i zaštitu klime. Oplemenjivanje močvare i prilagodba tradicionalnih metoda uzgoja posebnim potrebama vlažnog tla mogli bi igrati središnju ulogu u budućem razvoju dunavske mahovine. Interdisciplinarna suradnja uključena u ove inicijative pokazuje potrebu za ujedinjenjem različitih disciplina za očuvanje ovog jedinstvenog ekosustava.

Sve u svemu, za nadati se je da će se izazovima renaturacije suočiti s mudrošću i tehničkim znanjem kako bi se pronašla održiva rješenja za bavarski Donaumoos.