Katastrofa za šišmiše: Nove gljivične vrste prijete njihovoj budućnosti!

Katastrofa za šišmiše: Nove gljivične vrste prijete njihovoj budućnosti!

Međunarodni istraživački tim predvođen doktorandom sa Sveučilišta u Greifswaldu objavio je zabrinjavajuće rezultate o gljivici koja godinama predstavlja veliku prijetnju šišmišima. Studija u časopisuPrirodaobjavio, analizirao preko 5000 uzoraka patogena Pseudogymnoascus destructans, koji je odgovoran za najveće zabilježeno izumiranje sisavaca. Ranjivi ne uključuju samo šišmiše u Sjevernoj Americi, već potencijalno i druge vrste koje još nisu pogođene.

Sindrom bijelog nosa (WNS) prvi je put identificiran u sjeveroistočnim Sjedinjenim Državama 2006. Ova gljiva je od tada dovela do masovnog izumiranja u pogođenim područjima, s više od 5,7 milijuna šišmiša koji su umrli do kraja 2011. Stope smrtnosti porasle su iznad 90% u nekim špiljama, što je izazvalo uzbunu za zaštitu prirode. Gljiva, koja izvorno dolazi iz Euroazije, tamo nije pokazala tako razorne učinke, postavljajući pitanje koji čimbenici doprinose njezinoj agresivnosti u Sjevernoj Americi.

Opasnosti izazvane ljudskom intervencijom

Nova studija naglašava rizike ljudske intervencije u ekosustavima. Istraživači iz nekoliko zemalja, uključujući Francusku, Bugarsku, Finsku i Ukrajinu, okupili su se kako bi sveobuhvatno analizirali problem. Istraga pokazuje da je, uz već poznati uzročnik, otkrivena i druga vrsta koja bi također potencijalno mogla biti odgovorna za bolest bijelog nosa. Genetske analize identificirale su regiju Podillia u Ukrajini kao područje podrijetla za uvođenje u Sjevernu Ameriku, što bi moglo biti posljedica razmjene s istraživačima iz New Yorka.

Studija hitno poziva na hitnost poboljšanja biološke sigurnosti u speleologiji. Naglašena je potreba za strogim standardima biološke sigurnosti, kao i temeljitim čišćenjem istraživačke opreme kako bi se spriječilo daljnje širenje patogena.

Uloga biološke raznolikosti i zoonoze

Drugi aspekt rasprave o šišmišima je gubitak bioraznolikosti, što ima ne samo ekološke već i zdravstvene posljedice. Studija sa Sveučilišta Ulm pokazuje da manje raznolike zajednice šišmiša imaju veći rizik od širenja zoonotskih patogena kao što su koronavirusi. Niža raznolikost vrsta u zajednicama znači da često dominiraju vrste koje su tolerantne na uznemiravanje i više su osjetljive na viruse.

Terenska studija u Gani ispitala je kako ljudske aktivnosti utječu na sastav vrsta šišmiša i tako povećavaju rizik od infekcije. Ovi rezultati podupiru koncept "Jedno zdravlje", koji promatra ljude, životinje i okoliš kao jednu cjelinu i naglašava važnost zaštite populacije šišmiša u sprječavanju pandemija. Šišmiši pružaju važne usluge ekosustava, kao što su oprašivanje i regulacija populacije insekata, koje su ključne za ljudsko zdravlje i poljoprivredu.

Ukratko, istraživanja jasno pokazuju koliko je naše zdravlje usko povezano sa zdravljem životinjskih populacija i biološkom raznolikošću u našem okolišu. Mjere zaštite šišmiša od velike su važnosti ne samo s ekološkog nego i zdravstvenog gledišta.

Sveučilište u Greifswaldu izvješćuje da je više od 360 volontera, uključujući kiropterologe, bilo uključeno u uzorkovanje, naglašavajući snagu participativne znanosti.

Pruža dodatne informacije Wikipedia, gdje su učinci sindroma bijelog nosa detaljno opisani.

Za cjelovitiju perspektivu o povezanosti bioraznolikosti i ljudskog zdravlja, preporučujemo da pročitate studiju na Sveučilište u Ulmu, koji analizira dinamiku koronavirusa u zajednicama šišmiša.