Odlazi književnik stoljeća: Albrecht Schöne i njegova ostavština za germanistiku
Saznajte više o revolucionarnim doprinosima Albrechta Schönea književnim studijama na Sveučilištu u Göttingenu i njegovoj ostavštini.

Odlazi književnik stoljeća: Albrecht Schöne i njegova ostavština za germanistiku
Albrecht Schöne (1925.-2025.) bio je izvanredan književni znanstvenik i filolog koji je oblikovao njemačku književnu scenu. Rođen je 17. srpnja 1925. u Barby an der Elbe, a preminuo je 21. svibnja 2025., samo nekoliko tjedana prije svog 100. rođendana. Njegova akademska karijera vodila ga je od drvosječe tijekom zarobljeništva nakon Drugog svjetskog rata do uglednog profesora germanistike na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je predavao od 1960. do 1990. godine. uni-goettingen.de izvješćuje da je Schöne bio prvi njemački državljanin koji je od 1982. do 1985. obnašao dužnost predsjednika Međunarodne udruge germanista IVG.
Njegov utjecaj na književnu znanost bio je značajan. Schöne je objavio novo izdanje Goetheova “Fausta” s komentarima, koje je bilo uočljivo po maloj, ali značajnoj izmjeni teksta. Prema Schöneu, ova promjena naglašava važan jezični izraz i rezerviranost drame. Uz to, bio je zagovornik “reforme znanosti o književnosti” i zalagao se za dublje čitanje velikih tekstova i pojedinačnih stihova. To znači da je oštro kritizirao interpretaciju svojstvenu tekstu i svođenje tekstova na okolnosti u kojima su nastali.
Akademska postignuća i područja fokusa
U svom habilitacijskom radu iz 1964. Schöne se bavio amblematikom i dramom u razdoblju baroka, spajajući kulturno-povijesne i metodološke perspektive. Njegova “Model studija za društveno-povijesno dešifriranje književnih tekstova” iz 1975. još je jedna prekretnica kroz koju je analizirao djela autora kao što su Gryphius, Lenz, Bürger i Benn u kontekstu sekularizacije. Jedno od njegovih najpoznatijih djela kasno je djelo “Pismopisac Goethe” koje je objavljeno 2015. Baca svjetlo na Goetheovu upotrebu medija pisma, što je bilo od središnje važnosti za Schöneovo razumijevanje književnosti kao studije kulture.
Osim teorijskog rada, Schöne je djelovao iu praksi. Njegovi provokativni stavovi i kritičke izjave o etničkom i fašističkom načinu mišljenja u germanistici donijeli su mu ne samo priznanje nego i neprijateljstvo, kao što pokazuje njegovo senzacionalno predavanje o Brechtu 1965. godine. Njegove rasprave pridonijele su promicanju kulture rasprave u germanistici i ostavile trajan dojam.
Nagrade i počasti
Schöne je dobio brojne nagrade i priznanja za svoj revolucionarni rad. Među njima su Medalja Carla Zuckmayera 1991. i Viteški križ Reda za zasluge Savezne Republike Njemačke 1992. Njegovo članstvo u raznim akademijama, poput Göttingenske akademije znanosti i književnosti, kao i Njemačke akademije za jezik i poeziju, svjedoče o njegovom visokom ugledu u akademskom svijetu. Njegovi istraživački interesi uključivali su, među ostalim, povezivanje filologije s teologijom, poviješću umjetnosti i prirodnim znanostima te su doveli do novih spoznaja o važnim ličnostima poput Johanna Wolfganga von Goethea i Georga Christopha Lichtenberga.
Schöne iza sebe ostavlja bogato naslijeđe koje je imalo trajan utjecaj na istraživanje i nastavu. Njegove će ideje i teorije i dalje biti prisutne u akademskim raspravama i inspirirati buduće generacije književnih znanstvenika. wikipedia.org i uni-frankfurt.de pružaju daljnji uvid u važno Schöneovo djelo i njegov utjecaj na književnu studiju.