Stakleni mozak u Herculaneumu: Senzacionalno otkriće u istraživanju vulkana!

Stakleni mozak u Herculaneumu: Senzacionalno otkriće u istraživanju vulkana!

Fascinantno otkriće u Herculaneumu rasvjetljava sudbinu grada tijekom razorne erupcije Vezuva 79. godine. Istraživači sa sveučilišta u Rimu (III), Clausthalu i Napulju otkrili su nepromijenjeni leš na kultnom mjestu, čiji se mozak transformirao u jedinstvenu tvar nalik staklu. Ovo otkriće predstavlja jedini poznati primjer "staklenog mozga" na Zemlji i zorno pokazuje razornu snagu koja je pratila erupciju. Rezultati opsežne analize nedavno su objavljeni u časopisu Znanstvena izvješća objavljeno, što daje novi poticaj razumijevanju događaja u Herkulaneju.

Istragu je vodio prof. Joachim Deubener s Tehnološkog sveučilišta Clausthal, čiji je cilj bio dokazati da se zapravo radi o staklu i dodatno istražiti nastanak ove neobične moždane tvari. Korištene visokotehnološke metode postigle su stope zagrijavanja do 1000 stupnjeva u sekundi kako bi se ponovno stvorili ekstremni uvjeti koji su postojali tijekom erupcije. Analiza je otkrila da je mozak bio zagrijan na najmanje 510 stupnjeva Celzijusa tijekom fenomenalno vrućeg razdoblja prije naglog hlađenja.

Scenarij izbijanja

Istraživači rekonstruiraju da je vrlo tanak, ali vrući oblak pepela stigao do Herkulaneuma. Iako je ovaj oblak iza sebe ostavio samo fini pepeo, imao je katastrofalne toplinske učinke, uzrokujući da žrtvin mozak postane staklast. Nalazi jasno pokazuju da tako tanki mlazovi pepela mogu predstavljati značajnu opasnost unatoč njihovom malom strukturnom utjecaju. Činjenica da su žrtvin mozak i leđna moždina ostakljeni na ovim ekstremnim temperaturama zorno ilustrira opasnosti koje nose piroklastična strujanja.

Analiza ostataka organskog stakla otkrivenog u lubanji druge žrtve 2020. podupire teoriju da se mozak pretvorio u staklo kada je žrtvu pogodio ekstremno vrući oblak pepela. Ova pojava iznimno je rijetka u prirodi, a istraživači su zaključili da uvjeti za nju moraju biti vrlo posebni: presudne su visoke temperature i brzo hlađenje. U Herculaneumu je ostalo samo nekoliko kostura jer su mnogi stanovnici pokušali pobjeći od katastrofe.

Grad Herculaneum

Herculaneum, nekoć skromno ribarsko mjesto u Napuljskom zaljevu, stoji u oštroj suprotnosti s Pompejima. Dok su Pompeji bili preplavljeni plovućcem i komadima lave, Herkulanej je doživio drugačiju vrstu razaranja. Plinije Stariji je u svojim bilješkama opisao da je u grad stigao oko 18:00 sati. i našao ga već zakopanog. Stanovnici koji su pobjegli u nadi da će se spasiti često su bili zatečeni nespremnima kombinacijom mjehurićavog plina, koja je dosezala temperature preko 500°C.

Nedavna iskapanja otkrila su dokaze o nekoliko stotina kostura u spremištu za čamce i drugim dijelovima grada. Ispitivanje tih leševa pokazalo je da su ljudi umrli unutar nekoliko sekundi od iznenadnog otkazivanja više organa, pokazujući učinke piroklastičnih tokova. Unatoč razaranju, stanje očuvanosti Herkulaneuma bilo je jedinstveno, sa očuvanim namještajem, odjećom, pa čak i papirusima. Vrućina je pougljenila mnoge svitke, ali ih je ipak sačuvala, što im je omogućilo dešifriranje modernim tehnikama.

Ukratko, znanstvena otkrića o mozgu leša u Herculaneumu ne samo da pružaju dubok uvid u katastrofalne učinke erupcije Vezuva, već također doprinose istraživanju vulkanizma i prevenciji katastrofa. Detaljne analize potvrđuju opasnosti koje predstavljaju piroklastična strujanja i bacaju svjetlo na to kako su takvi događaji oblikovali ljudsku povijest.