Populizam ruši povjerenje u pravosuđe – analiza i rizici!
Politolozi su rasvijetlili utjecaj populističkih napada na pravosuđe i njihov utjecaj na demokraciju.

Populizam ruši povjerenje u pravosuđe – analiza i rizici!
Populistički pokreti stječu utjecaj u mnogim zemljama i sve više djeluju protiv institucija koje su ključne za liberalne demokracije. Jedna od najvažnijih meta ovakvih napada je pravosuđe. Kako uol.de izvijestio je da populističke stranke pokušavaju sustavno potkopati povjerenje građana u pravosuđe. To se radi u uvjerenju da pravosuđe predstavlja otklon od “prave volje naroda”.
Politolog Philipp Köker naglašava da sudovi, posebno ustavni sudovi, igraju bitnu ulogu u liberalnim demokracijama. Oni osiguravaju prava pojedinaca i manjina kao i društveni pluralizam. Nasuprot tome, populisti se pozicioniraju kao kršitelji normi, što im olakšava kontrolu pravosuđa. Gubitak povjerenja u tu sudsku praksu otvara im prostor za učinkovitije postizanje političkih ciljeva.
Strategije populizma
Strategija populističkih aktera često se sastoji od prikazivanja pravosuđa kao dijela povučene elite. Ovu insinuaciju podupiru narativi o neuspjehu sustava i opresiji elita. Kontinuirano se napadaju pojedini suci i diskreditiraju njihove odluke. Populisti posebno iskorištavaju emocionalne veze svojih sljedbenika, koji često nisu u stanju prepoznati proturječnosti u njihovim argumentima.
Ovdje se ne smije podcijeniti uloga društvenih medija. Te platforme omogućuju populističkim strankama da šire svoje poruke nefiltrirano i izravno, bez prolaska kroz tradicionalne medije. Primjer za to je AfD u pokrajinskom parlamentu Thüringen, koji svojim strategijama izaziva kaos i napada pravosuđe kako bi promicao svoje političke ciljeve.
Philip Manow, profesor međunarodne političke ekonomije, tvrdi u svojoj knjizi “Under Watch – The Destiny of Liberal Democracy and its Friends” da je prekomjerno proširenje liberalnog modela nakon 1990. također pridonijelo usponu populizma. Manow objašnjava da pretjerana sudska kontrola može potkopati demokratsko načelo. Također primjećuje da mnoge istočnoeuropske zemlje, nadahnute njemačkim modelom jakih ustavnih sudova, nisu bile u stanju politički usvojiti potrebne strukture za podršku ovim provedbama, što dovodi do napetosti.
Opasnosti judikalizacije
Pretjerano jačanje pravosuđa također može dovesti do judikalizacije političkih sukoba, što narušava donošenje političkih odluka. Manow kritizira činjenicu da sudovi ne bi trebali zamijeniti proces društvenog konsenzusa i tvrdi da se mora razviti više povjerenja u demokratske procese. Pravni proces ne smije postati sredstvo za postizanje političkih ciljeva - osobito kada je riječ o pitanjima kao što je igra moći nad zakonodavstvom o pobačaju u SAD-u.
Općenito, ključno je da vlade istaknu prednosti neovisnog pravosuđa i osiguraju provedbu svojih odluka. Rad sudova u odnosima s javnošću također bi mogao pomoći u jačanju povjerenja u pravosuđe i suzbijanju lažnih informacija u ranoj fazi. Samo tako se može učinkovito suprotstaviti delegitimizaciji pravosudnih tijela. Stoga nije samo na samom pravosuđu, već i na društvu i medijima da se zajedno suprotstave napadima populizma.