Epigenetika i anoreksija: dvojbe o uobičajenim znanstvenim pretpostavkama!

Epigenetika i anoreksija: dvojbe o uobičajenim znanstvenim pretpostavkama!

26. rujna 2025. godine provedeno je značajno istraživanje Instituta za rodno osjetljivu medicinu Sveučilište Duisburg-Essen objavljena, koja pruža nove uvide u ulogu epigenetskih mehanizama u anoreksiji nervozi. InZnanstvena izvješća o prirodiObjavljeno istraživanje ispituje kako debljanje tijekom bolničke terapije utječe na metilaciju DNA, proces koji utječe na regulaciju gena bez promjene same sekvence DNA.

Rezultati studije su iznenađujući i proturječni uvriježenoj pretpostavci da debljanje ima izravne epigenetske učinke. Unatoč značajnom povećanju tjelesne težine pacijenata tijekom terapije, znanstvenici nisu uspjeli otkriti nikakve trajne i dosljedne promjene u obrascima metilacije DNK. Ovo predstavlja važnu točku u istraživanju anoreksije nervoze, ozbiljne mentalne bolesti koju karakterizira restriktivno ponašanje u prehrani i uključuje brojne biološke, psihološke i socijalne čimbenike.

Rezultati istraživanja

Studija, koju su vodili dr. Luisa Rajcsanyi i dr. Miriam Kesselmeier, naglašava interindividualne razlike između ispitanih pacijenata. Nikakve relevantne promjene u metilaciji DNA između prijema i otpusta nisu pronađene u kohorti od 189 pogođenih ljudi i 67 kontrolnih osoba. Ovi rezultati sugeriraju da metilacija DNK možda neće imati središnju ulogu u regulaciji tjelesne težine na kratkoročnoj osnovi.

Ono što je posebno vrijedno pažnje je da su kod tri pacijenta uzorci metilacije ostali stabilni, čak i uz značajno povećanje tjelesne težine. Znanstvenici naglašavaju da mogu postojati suptilne promjene koje se ne mogu otkriti metodama koje se trenutno koriste ili da epigenetski učinci postaju vidljivi tek dugoročno.

Složenost anoreksije nervoze

Ova studija također naglašava izazovnu složenost anoreksije nervoze. Unatoč snažnom fokusu na epigenetske procese, međudjelovanje bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika još uvijek je uvelike nejasno. Sama epigenetika smatra se dinamičnim područjem na koje mogu značajno utjecati okolišni čimbenici kao što su prehrana i stres.

Ključni faktor u ovoj raspravi je gen NR1H3, koji je do sada dao kontradiktorna otkrića. Usredotočenost na ovaj gen i činjenica da obrasci metilacije DNA mogu varirati ovisno o vrsti stanice pokazuje važnost istraživanja osjetljivog na kontekst. Različite vrste tkiva mogle bi dati različite rezultate, dodatno naglašavajući ograničenja prethodnih epigenetskih studija u ovom području.

Studija i njezini rezultati jasno pokazuju da je trenutno stanje epigenetskih istraživanja anoreksije nervoze još uvijek u povojima. Nalazi sa Sveučilišta Duisburg-Essen, kao i konačni nalaz da postoje značajne individualne razlike u metilaciji, otvaraju nova pitanja i polja istraživanja. Znanstvenici stoga pozivaju na dublje ispitivanje ove teme kako bi se poboljšalo razumijevanje ove teške bolesti.

S obzirom na važnost takvih istraživanja, ključno je da se provedu daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi iza anoreksije nervoze i razvili učinkoviti pristupi liječenju. S obzirom na psihološke, biološke i socijalne dimenzije ove bolesti, pitanje uloge epigenetike ostaje jedan od najuzbudljivijih aspekata u aktualnim istraživanjima.

The MedLabPortal je također izrazio sumnju o ulozi epigenetskih procesa u anoreksiji nervozi, dodatno naglašavajući relevantnost i hitnost ove rasprave.