Papa Franjo: Nasljeđe puno proturječja i izazova!

Papa Franjo: Nasljeđe puno proturječja i izazova!

Papa Franjo preminuo je 22. travnja 2025. na Uskrsni ponedjeljak u 88. godini života. Njegov pontifikat obilježen je sveobuhvatnim promjenama i mnoštvom izazova koji su pogodili ne samo Katoličku Crkvu nego i svijet u cjelini. Profesor Michael Seewald sa Sveučilišta u Münsteru daje rezulatu i opisuje Franju kao osobu koju su mnogi doživljavali kao “vrlo pristupačnu”, posebno u njegovoj ulozi pastora. Ipak, kao najviši poglavar Katoličke crkve mogao je djelovati i po strani.

Seewald ističe da se Franju često smatra "nedovršenim", što je točan opis za bilo koje papinstvo. Posebno treba istaknuti važnost koju pridaje ekonomskoj kritici i ekološkoj etici, koje su imale utjecaja i izvan granica Katoličke Crkve. Postao je glas za ugrožene i žestoko se zalagao za zaštitu klime. Međutim, njegove reforme unutar crkve pokazuju mješovit ishod.

Reforme i izazovi

Franjo je imao velike ambicije reformirati Crkvu, ali bez njezine potpune transformacije. Zahtjev za duhovno-pastoralnim kvantnim skokom bio je središnja briga njegova mandata. U značajnom potezu, tijekom božićnog primanja 2014., predstavio je "katalog bolesti" iz Rimske kurije koji je osudio probleme poput osjećaja nezamjenjivosti i duhovne okamenjenosti. Cilj mu je bio učiniti Kuriju više misionarskom i ojačati ulogu laika i žena na vodećim položajima, posebice u novom Temeljnom zakonu koji je stupio na snagu na dan Duhova 2022. godine.

Franjo je proveo brojne reforme, posebice u vatikanskim financijama, te je ograničio "staru misu". Također je početkom 2021. uspostavio “sinodalni proces” koji je trebao promicati novu vrstu odlučivanja u Crkvi. Ovi pristupi pokazuju nastojanje da se vodi dijalog preko konfesionalnih i političkih granica i da se pronađu odgovori na izazove suvremenog svijeta.

Nasljeđe milosrđa

Središnja tema njegova pontifikata bilo je milosrđe, koje je usidrio ne samo u doktrini nego iu djelima. U studenom 2015. otvorio je „Svetu godinu milosrđa“ u Srednjoafričkoj Republici. Franjo je uvijek nastojao graditi mostove, posebice u dijalogu s drugim religijama, poput Deklaracije iz Abu Dhabija, koja je stvorila nove pristupe u međureligijskoj suradnji.

Međutim, kada su u pitanju pitanja socijalne pravde i jednakosti, njegov rezultat reformi često je bio ispod očekivanja. Iako je kritizirao prilike u Rimskoj kuriji i ponašanje nekih uglednika, njegove izjave o pravima žena i istospolnim parovima često su ostajale samo retoričke naravi. To je dovelo do određenog stupnja neizvjesnosti u pogledu konkretne provedbe njegovih teorija i ideala.

Seewald nadolazeću konklavu vidi kao značajan trenutak koji se ne odnosi samo na izbor novog pape, već i na odlučujuće odluke o smjeru budućnosti Katoličke crkve. Franjo nikada nije želio da ga se smatra velikim teologom i nije imao ni teološki izgled ni posebne favorite za sljedeću konklavu.

Zapis njegovog pontifikata pokazuje da je papa Franjo imao trajan i složen utjecaj na Katoličku crkvu i šire. Izazov ispunjenja tvrdnje o “svjetskoj crkvi” ostaje središnja točka rasprave za njegove nasljednike i cijelu katoličku zajednicu. Iako će ostati zapamćen kao poticaj i reformator, otkriva se i dublji raskorak između postavljenih ciljeva i ostvarenih promjena.

uni-muenster.de izvještava da je Franjo zapamćen kao glas obespravljenih i pobornik ekološke i ekonomske kritike. vaticannews.va raspravlja o sveobuhvatnim reformama njegova pontifikata i izazovima koje one nose. Seewald zaključuje napominjući da svako papinstvo ima uspjehe i poraze, a Franjo nije iznimka.