Recikliranje litijevih baterija: troškovna zamka ili prilika za zaradu?
Sveučilište u Münsteru istražuje troškove recikliranja litij-ionskih baterija kako bi razvilo održivije procese za budućnost.

Recikliranje litijevih baterija: troškovna zamka ili prilika za zaradu?
11. kolovoza 2025. tim sa Sveučilišta u Münsteru objavio je nova otkrića o troškovima recikliranja litij-ionskih baterija. Studija, koja se pojavljuje u renomiranom časopisu “Nature Reviews Clean Technology”, nosi naslov “Modeliranje troškova i ključni pokretači recikliranja litij-ionskih baterija”. Studija pokazuje da troškovi recikliranja uvelike variraju ovisno o vrsti baterije i procesu koji se koristi. Trenutno se troškovi recikliranja kreću između 1 i 22 dolara po kilogramu materijala baterije. Autori studije zamjeraju da transparentnost i razumljivost objavljenih troškovnih modela često ostaju nedostatni.
Ono što je posebno vidljivo je da nisu uzeti u obzir svi relevantni troškovi. Troškovi strojeva, primjerice, samo su neadekvatno uključeni u izračune. No, postoje i pozitivni aspekti: dobit od recikliranja može biti i do 4 dolara po kilogramu. Ove razlike u troškovima rezultat su različitih procesa recikliranja, različitih plaća i visokih troškova energije. Istraživački tim smatra da su troškovi prihvatljivi jer se u mnogim slučajevima postiže ekonomska isplativost. U svojoj analizi ističu praktičnu upotrebu rezultata, koji mogu dati važan doprinos održivijoj budućnosti.
Važnost troškova recikliranja za industriju
Troškovi recikliranja ključni su ne samo za ekonomsku stranu proizvodnje baterija, već i za ukupnu konkurentnost industrije baterija. Tvrtke se suočavaju s izazovom ispunjavanja zakonskih zahtjeva uz istovremeno pružanje ekonomski isplativih rješenja. Ovi troškovi utječu na ukupne troškove vlasništva baterijskog proizvoda tijekom njegovog životnog ciklusa. Sve veći pritisak u pogledu održivosti, očuvanja resursa i sljedivosti materijala predstavlja dodatne izazove za industriju.
Troškovi se sastoje od nekoliko čimbenika, uključujući prikupljanje, transport, sortiranje i sam proces recikliranja. Dok su hidrometalurški procesi učinkovitiji u pogledu resursa, pirometalurški procesi znatno su složeniji zbog visokih energetskih zahtjeva. Inovativni pristupi i tehnologije, kao što su sustavi sortiranja podržani umjetnom inteligencijom, obećavaju potencijal uštede, ali zahtijevaju velika početna ulaganja koja se ne isplate odmah.
Izazovi u provedbi procesa recikliranja
Još jedan izazov istaknut je u studiji Sveučilišta RWTH Aachen, koja se bavi recikliranjem baterija električnih vozila u Europi. Ovdje reciklaža trenutno nije isplativa zbog velikih ulaganja, posebice troškova transporta. Do 70% ukupnih troškova otpada na prijevoz. Osim toga, većina prikupljene crne mase mora se prodati u inozemstvo jer europska potražnja nije dovoljna. Mnoga postrojenja za recikliranje rade s kapacitetom manjim od 10%, što je zbog niskih količina povrata.
Infrastruktura za kemijsku preradu zahtijeva ulaganja od oko 23 eura po toni ulaznog materijala. Kako bi se smanjila ovisnost o uvozu i poboljšala održivost, potrebni su učinkoviti i isplativi procesi recikliranja. Autori studije predlažu razvoj decentralizirane strukture recikliranja kako bi se skratili transportni putovi i kombinirali regionalni procesi prethodne obrade sa središnjim jedinicama za kemijsku obradu. Ove mjere mogle bi značajno poboljšati ekonomski okvir za recikliranje.
Ukratko, recikliranje litij-ionskih baterija predstavlja višestruki izazov. Potrebna su intenzivna istraživanja i inovativna rješenja kako bi se smanjili troškovi i industrija postavila na održiviji put. Sveučilište u Münsteru i druge istraživačke institucije imaju središnju ulogu u razvoju praktičnih rješenja.