Vjeronauk u Istočnoj Njemačkoj: Smjena generacija!

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Studija Sveučilišta u Münsteru o vjerskoj socijalizaciji u obiteljima pokazuje porast nereligioznosti, posebno u Istočnoj Njemačkoj.

Studie der Uni Münster zur religiösen Sozialisation in Familien zeigt wachsende Nicht-Religiosität, besonders in Ostdeutschland.
Studija Sveučilišta u Münsteru o vjerskoj socijalizaciji u obiteljima pokazuje porast nereligioznosti, posebno u Istočnoj Njemačkoj.

Vjeronauk u Istočnoj Njemačkoj: Smjena generacija!

Međunarodna studija koju je proveo Sveučilište u Münsteru nudi nove uvide u vjersku socijalizaciju unutar obitelji. Rezultati pokazuju da je prijenos nereligioznosti posebno raširen u Istočnoj Njemačkoj te da je taj trend u porastu iu drugim zapadnim društvima. Istraživanje je provedeno u nekoliko zemalja uključujući Njemačku, Finsku, Italiju, Kanadu i Mađarsku.

Studija otkriva da je vjerska socijalizacija najučinkovitija kada obitelji imaju zajedničku religioznu sliku o sebi i dijele vjerske prakse. Ovdje je središnja točka uloga majki, koje igraju ključnu ulogu u vjerskom obrazovanju. Usprkos utjecaju crkava i vjerskih zajednica u održavanju tradicionalnih vjerskih običaja, rezultati pokazuju da se u sve sekularnijem okruženju roditelji sve više odlučuju prenijeti nereligioznost ili slobodu izbora u vjerskim pitanjima na svoju djecu.

Obiteljska religioznost i njezina dinamika

Studija naglašava da se religija ne prenosi jedan na jedan, već je u procesu transformacije. Ono što je posebno upečatljivo jest da je slom obiteljskog prijenosa religije rano započeo u Istočnoj Njemačkoj. To posebno pogađa generaciju rođenu do 1948. godine, a mnogi od onih rođenih od 1985. do 2003. godine dolaze iz nereligioznih obitelji. Nasuprot tome, oko 70% nedavnih ispitanika na Zapadu ima vjersku pripadnost, prema studiji.

Jak pokazatelj razlika između Istoka i Zapada su posljedice antireligijske politike u DDR-u. Razvoj religijskog identiteta često se događa tijekom adolescencije, s promjenom obrazovnih ideala od 1980-ih dovodeći do većeg naglaska na osobni izbor u religijskoj sferi. Studija dalje pokazuje da je prijenos religije vjerojatniji kada sve generacije unutar obitelji aktivno rade zajedno.

Bez obzira na pad vjerskih običaja, vrijednosti poput solidarnosti i tolerancije ostaju nepromijenjene. Druga tema koja se u ovom kontekstu obrađuje je obiteljska religioznost kao društvena praksa koja se neprestano preoblikuje. U opširnom članku o vjeronauku objašnjeni su različiti aspekti obiteljske religioznosti, poput pojašnjenja središnjih pojmova i utjecaja sistemskih nalaza i teorija privrženosti. Ovdje se pravi razlika između implicitne i eksplicitne obiteljske religioznosti, koja omogućuje diferenciranu perspektivu Theo Web.

Empirijsko istraživanje i obrazovne ponude

Čini se da je istraživačka situacija o obiteljskoj religioznosti šarena i ne baš kontinuirana. Stručnjaci pozivaju na razvoj inovativnih obrazovnih ponuda koje zadovoljavaju heterogene potrebe obitelji. Teorija privrženosti istaknuta je kao važan element u razumijevanju dinamike unutar obiteljske religioznosti te je također polazište za buduća istraživanja i dizajn obrazovne ponude.

Međunarodni istraživači koji su surađivali na ovoj studiji na različite su načine osvijetlili izazove i prilike povezane s međugeneracijskim prijenosom vjerskih opredjeljenja. Rezultati su iscrpno objavljeni u knjizi "Obitelji i religija. Dinamika prijenosa kroz generacije", koju je financirao Zaklada John Templeton.

S obzirom na ove nalaze, postaje jasno da razumijevanje obiteljske religioznosti treba dodatno produbiti u kontekstu razvoja obrazovnih strategija. Ovo je osobito važno za praksu vjerskog odgoja, koji bi trebao zadovoljiti promjenjive potrebe obitelji kako bi se promicalo refleksivno i prilagodljivo obrazovanje Specijalistički portal pedagogije.