Led na Arktičkom moru se topi: dramatični znakovi za uzbunu za budućnost!

Led na Arktičkom moru se topi: dramatični znakovi za uzbunu za budućnost!

Nova studija objavljena 14. travnja u časopisu Nature Communications objavljeno, baca svjetlo na složene mehanizme prijenosa hranjivih tvari i onečišćujućih tvari iz sibirskih rijeka u Arktik. Predvođen Sveučilištem u Bristolu, međunarodni istraživački tim prikupio je uvide najveće arktičke ekspedicije, ekspedicije MOSAiC. Istraživački brod POLARSTERN plutao je u morskom ledu cijelu godinu i pružio dragocjene podatke o transpolarnom driftu, važnoj oceanskoj struji u Arktičkom oceanu koja prenosi i slatkovodne i kopnene materijale.

Istraživanje pokazuje kako funkcionira transpolarni drift i koji čimbenici, uključujući rastuće temperature, utječu na širenje zagađivača. Prema studiji, tvari iz sibirskih rijeka ulaze u središnji Arktički ocean transpolarnim pomicanjem i kreću se dalje u sjeverni Atlantik. To se odnosi kako na prirodne tvari kao što su hranjive tvari i elementi u tragovima, tako i na antropogene zagađivače, uključujući mikroplastiku i teške metale. Istraživanje dokumentira značajne promjene u sastavu sibirske riječne vode duž rute nošenja.

Utjecaj morskog leda na masovni transport

Središnje otkriće studije je aktivna uloga morskog leda u redistribuciji tvari. Morski led apsorbira materijale iz više rijeka i stoga igra ključnu ulogu u prijenosu hranjivih tvari i zagađivača. Istraživački tim proveo je analize izotopa kisika, neodimija i rijetkih zemalja u uzorcima morske vode, morskog leda i snijega, što im je omogućilo da uđu u trag podrijetlu tvari koje se transportiraju rijekama.

Studija također dovodi u pitanje uobičajenu pretpostavku da je transpolarni drift stabilna "pokretna traka" za riječnu vodu. Umjesto toga, nova otkrića pokazuju da je pomak prostorno i vremenski promjenjiv. Ova promatranja pružaju jedinstveno promatranje tijekom cijele godine koje proširuje razumijevanje oceanskog sustava i ima važne implikacije za predviđanje promjena u arktičkom masovnom transportu.

Klimatske promjene i njihove posljedice

U kontekstu trenutnih klimatskih promjena, alarmantno je da je zima 2025. bila iznimno topla na Arktiku. Temperature sjeverno od Grenlanda bile su oko 10 stupnjeva iznad dugoročnog prosjeka, što je rezultiralo znatno smanjenim stvaranjem morskog leda. Satelitski podaci pokazuju da se površina leda 13. travnja 2025. smanjila na 12,6 milijuna četvornih kilometara. To je najmanje područje od početka mjerenja prije gotovo 50 godina i 5,4 posto manje od prosjeka od 1981. do 2010., prema podacima NDR.

Istraživač klime Dirk Notz upozorava da Arktik ulazi u sezonu otapanja, koja traje do rujna, s tankim, ranjivim ledenim pokrivačem. Istraživanja i opažanja pokazuju da je globalno zatopljenje glavni čimbenik otapanja leda, koje se na Arktiku događa četiri puta brže od globalnog prosjeka. Od tada su se brojke o potrošnji dramatično pogoršale: od predindustrijskih vremena arktička ledena površina izgubila je polovicu svog volumena, s nešto manje od osam milijuna četvornih kilometara (1850.-1900.) na jedva četiri milijuna sada.

Izračuni modela IPCC-a sugeriraju da bi Arktik mogao čak biti bez leda do sredine stoljeća ako se ne provede dostatna zaštita klime. Notz vjeruje da moramo očekivati ​​prvo ljeto bez leda na Arktiku u sljedećih pet do 25 godina; čak i ako se ispune svi klimatski ciljevi, očekuje se globalno zagrijavanje od 2,7 stupnjeva do 2100.

Kontinuirano smanjenje morskog leda ne samo da predstavlja ekološke rizike, već bi moglo pružiti i gospodarske prilike kao što je povećanje komercijalnog pomorskog prometa. U isto vrijeme, međutim, predstavlja ozbiljnu prijetnju životinjskim vrstama koje ondje žive, posebice polarnim medvjedima, i mogao bi uzrokovati porast razine mora za do jedan metar do 2100. godine zbog otapanja grenlandskog leda. Moramo hitno odgovoriti na ovaj razvoj događaja kako bismo očuvali životne uvjete na Arktiku.