Pčelinje oči: Tajanstveni kompas za leteće umjetnike prirode!

Pčelinje oči: Tajanstveni kompas za leteće umjetnike prirode!

Kako bi razumjeli njihove impresivne navigacijske vještine, istraživački tim sa Sveučilišta u Konstanzu i Sveučilišta u Ljubljani proučavao je kako rade oči medonosnih pčela. Ove su pčele nevjerojatno dobre u letenju miljama od svoje košnice i vraćanju se iznova i iznova. Poznato je da položaj sunca koriste kao kompas, čak i u uvjetima otežane vidljivosti. Važan ključ ove sposobnosti leži u posebnoj strukturi njihovih očiju.

Oči pčela, koje se nazivaju i složene oči, sastoje se od tisuća malih pojedinačnih očiju, ommatidija, od kojih svako hvata svjetlost i prenosi je u mozak. Svaki ommatidij funkcionira kao neovisna vidna jedinica. Procjenjuje se da medonosne pčele imaju između 5 000 i 8 000 ovih jedinica po oku, dok neke vrste bumbara mogu imati čak 17 000. Ova struktura pruža pčelama široko vidno polje i omogućuje brzu i preciznu detekciju pokreta.

Uloga polarizirane svjetlosti

Ključni aspekt studije bilo je razumijevanje kako pčele percipiraju polariziranu svjetlost. Pčelinje oči mogu otkriti velike polarizacijske uzorke na nebu. Gornji dio očiju posebno analizira ovu polariziranu svjetlost, dok ostatak oka osigurava stvaranje oštre slike. Ova kombinacija analize i oštrine slike daje manje detaljnu, ali točniju percepciju neba.

Stanice osjetljive na svjetlo u pčelinjim očima povezane su zajedno, omogućujući pčelama da blokiraju nevažne informacije i usredotoče se na širu sliku. Ovo je slično načinu na koji radi ljudsko oko, gdje se pikseli grupiraju zajedno u uvjetima slabog osvjetljenja. Razumijevanje ovih mehanizama moglo bi potencijalno utjecati na moderne tehnologije kao što je autonomna navigacija. Umjetne pčelinje oči mogle bi se, primjerice, koristiti kao isplativ dodatak postojećim navigacijskim sustavima.

Vizualne sposobnosti i preferencije boja

Osim sposobnosti otkrivanja polarizirane svjetlosti, pčele su posebno osjetljive na ultraljubičasto svjetlo. Ova sposobnost je ključna kada je u pitanju pronalaženje cvijeća bogatog nektarom i peludom. Pčele imaju tetrakromatski vid, što im omogućuje da vide širi spektar boja, uključujući boje koje su nevidljive ljudima. Njihove preferencije boja uglavnom su usmjerene na plavo i ljubičasto cvijeće.

Složene oči pčela omogućuju im da vide svijet kao mozaik pojedinačnih slika, za razliku od ljudi koji percipiraju kontinuiranu sliku. To insektima daje priliku da se dobro orijentiraju čak iu uvjetima lošeg osvjetljenja. Osim toga, pčele koriste vizualne orijentire u svojoj okolini kako bi pronašle put do svoje košnice. Komuniciraju vizualnim signalima, osobito poznatim plesom geganja, kako bi razmijenili informacije o izvorima hrane.

Ova otkrića o pčelinjim očima nisu samo fascinantna, ona također naglašavaju složenost njihovih vidnih sustava i njihovu važnost za njihov opstanak. Objava studije, koja se pojavila u "Biology Letters of the Royal Society Publishing", pruža uzbudljive uvide u fiziologiju i vizualno ponašanje ovih vitalnih insekata.

Georgios Kolyfetis, doktorand neurobiologije na Sveučilištu u Konstanzu, intenzivno radi na ovim temama, uz podršku dr. Jamesa Fostera i prof. Gregora Belušiča, obojica aktivni u istraživanju percepcije polarizirane svjetlosti i fiziologije vidnog sustava insekata.