Klimatske promjene tjeraju ljude na bijeg: Kako vrijeme oblikuje našu budućnost!

Klimatske promjene tjeraju ljude na bijeg: Kako vrijeme oblikuje našu budućnost!

Dana 20. svibnja 2025. Sveučilište u Mannheimu objavilo je da će politologinja Melanie Sauter dobiti značajna sredstva iz Programa mlađih profesora Margarete von Wrangell. Sauterino istraživačko područje obuhvaća humanitarnu pomoć, međunarodne mirovne misije i političko nasilje, s njezinim trenutačnim fokusom na povezanost klime, sukoba i izgradnje mira. Primjer njezina rada je studija o raspoređivanju spasilačkih radnika tijekom epidemije ebole u Demokratskoj Republici Kongo između 2018. i 2020., koja je namijenjena pružanju uzbudljivih uvida u dinamiku kriza i humanitarne intervencije.

U sklopu programa Sauter ima priliku upoznati dr. To zapošljava Kristinu Petrovu na puno radno vrijeme na tri godine. Petrova slijedi ambiciozne ciljeve: njezina daljnja kvalifikacija usmjerena je na zvanje niže ili stalne profesorice ili vođenje mlađe istraživačke grupe. Zajedno, Sauter i Petrova planiraju strateški proširiti svoje istraživanje migracija povezanih s klimom, posebice u regijama sukoba. Time se namjeravaju razviti novi pristupi strategijama otpornosti i humanitarnoj pomoći u nestabilnim državama kako bi se bolje odgovorilo na izazove klimatskih promjena i njihov utjecaj na migracije. Program je nedavno preusmjerilo Ministarstvo znanosti, istraživanja i umjetnosti Baden-Württemberga.

Migracije uvjetovane klimom kao polje istraživanja

Istraživanja o migraciji uzrokovanoj klimom posljednjih su godina postala sve važnija. “Globalni pakt za sigurnu, urednu i redovitu migraciju”, usvojen u prosincu 2018., bavi se aspektima kao što su prirodne katastrofe i uništavanje okoliša kao uzrocima ljudske mobilnosti. Složenost problematike jasno se očituje u različitim pojmovima i definicijama: bilo da se radi o „ekološkim migrantima“, „klimatskim migrantima“ ili „ekološkim izbjeglicama“ – jedinstveni termini još nisu uspostavljeni. Uzbunjivači upozoravaju na nadolazeće humanitarne katastrofe, dok skeptici ističu da okolišni čimbenici često imaju neizravan učinak i nisu jedini uzroci migracija.

Procjene o tome koliko ljudi migrira zbog klimatskih i ekoloških promjena uvelike variraju. Prema Jodi Jacobson, već je 1988. bilo oko 10 milijuna ekoloških izbjeglica, dok je Norman Myers procijenio da ih je 1995. bilo 25 milijuna. U kasnijoj analizi, Myers je predvidio da će se do 2050. očekivati ​​otprilike 150 milijuna ekoloških izbjeglica, brojka koja je revidirana na 200 milijuna. Međutim, na te procjene utječu nejasne definicije, nedostatak podataka i višeuzročna priroda odluka o migraciji, što dovodi u pitanje njihovu točnost.

Problemi prikupljanja i analize podataka

Izazov prikupljanja točnih podataka je golem. Centar za praćenje unutarnjeg raseljavanja (IDMC) održava sveobuhvatne podatke o raseljavanju uzrokovanom katastrofom od 2008. i zabilježio je više od 246,5 milijuna ljudi raseljenih zbog geofizičkih i klimatskih katastrofa od 2008. do 2017. Inovativni pristupi istraživanju, kao što su simulacijski modeli s više agenata i višerazinske longitudinalne analize, pojavljuju se kako bi se utvrdilo dugoročni trendovi migracija. Međutim, ostaje primijetiti da je definicija klimatske migracije još uvijek prepuna definicijskih i empirijskih nesigurnosti.

Istraživački napori na ovu temu značajno su porasli, prelazeći s prosječnih 10 publikacija godišnje u 1990-ima na oko 100 od 2008. Značajan korak naprijed bio je angažman Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 2007. da se intenzivno usredotoči na ekološke migracije. Od 2015. IOM je uspostavio posebnu jedinicu za ovo pitanje. Unatoč ovom napretku, istraživanja migracija povezanih s klimom i dalje su složena i višestruka.