Profesor Alois Schifferle: Život između vjere i znanosti

Profesor Alois Schifferle: Život između vjere i znanosti

Mnogi u teološkoj zajednici duboko oplakuju gubitak pastoralnog teologa Aloisa Schifferlea. Schifferle, rođen 1945. u Leuggernu, kanton Aargau, Švicarska, završio je komercijalnu obuku prije nego što se okrenuo teologiji. Od 1970. do 1978. studirao je teologiju i filozofiju na Sveučilištu u Münsteru i Sveučilištu u Innsbrucku, postavljajući temelje za impresivnu akademsku karijeru.

Nakon nekoliko godina vjeroučitelja, Schifferle je 1981. doktorirao i zaređen za svećenika. Svoja prva pastoralna iskustva stekao je kao vikar u Binningenu, u kantonu Basel-Landschaft, prije nego što je 13 godina radio kao sveučilišni pastor u Freiburgu, u Švicarskoj. Ovu fazu njegova života karakterizira strast za pastoralom i teološkim obrazovanjem.

Akademska karijera

Godine 1993. Schifferle je završio habilitaciju iz pastoralne teologije na Sveučilištu u Freiburgu. Godinu dana kasnije dobio je mjesto nastavnika za pastoralnu teologiju i homiletiku na Teološkom sveučilištu Chur. Od 1998. do 2011. radio je i na Sveučilištu u Eichstättu, gdje je od 2001. do 2005. obnašao dužnost dekana teološkog fakulteta. U to vrijeme intenzivno se bavio temama tradicionalizma i fundamentalizma te je objavio brojne članke u stručnim časopisima kao i stručne knjige o pastoralnoj teologiji, crkvenoj strukturi i Pijevskom bratstvu.

Schifferleov habilitacijski rad bavio se biografskim istraživanjem usmjerenim na povijest rada iz pastoralne teološke perspektive. Njegova nastavna djelatnost obuhvaćala je područja pastorala zajednice, homiletike, pastorala bolesnika i savjetovanja te pastoralne psihologije. U tim je disciplinama dao odlučujući doprinos odgoju budućih teologa i pastoralnih psihologa.

Predanost i utjecaj

Uz svoje akademske obveze, Schifferle se bavio obrazovanjem odraslih, vodio je crkvene tečajeve te držao predavanja i propovijedi. Njegovo članstvo u Konferenciji pastoralnih teologa bavarskog i njemačkog govornog područja svjedoči o njegovoj aktivnoj ulozi u teološkoj zajednici koja se bavi aktualnim izazovima s kojima se Crkva suočava.

Posljednjih godina Schifferle je živio u Švicarskoj, gdje je i preminuo nakon duge bolesti. Njegovo se naslijeđe ogleda ne samo u njegovim publikacijama, već iu praktičnoj teologiji koja je pod snažnim utjecajem njegova pristupa. Ova disciplina ispituje sliku crkve o sebi u njezinim kontekstima i izazovima, što je u skladu s idejama Karla Rahnera, koji je 1960-ih definirao temelje praktične teologije.

Pastoralna konstitucija “Gaudium et spes” Drugog vatikanskog koncila, koja naglašava okrenutost Crkve prema svijetu, snažno se odrazila na Schifferleovo djelo. Njegovi doprinosi pastoralnoj teologiji i vjerskom obrazovanju ostaju od velike važnosti i sigurno će se o njima raspravljati i vrednovati u godinama koje dolaze.