Žarenje u menadžmentu: ključ prilagodljivosti!

Žarenje u menadžmentu: ključ prilagodljivosti!

U revolucionarnoj studiji objavljenoj u aktualnom broju recenziranog časopisa Veze objavljeno, istraživači s ESMT Berlin ispitali su manje poznati koncept vodstva: "žarenje". Autori Matthew S. Bothner, Richard Haynes, Ingo Marquart i Hai Anh Vu opisuju kako ovaj pristup upravljanju, inspiriran metalurgijom, može učiniti organizacije prilagodljivijima namjernim ometanjem i naknadnim stabiliziranjem postojećih struktura.

Pojam "žarenje" izvorno dolazi iz obrade metala, gdje se materijali zagrijavaju i hlade na kontrolirani način kako bi se promijenila njihova mikrostruktura. Primijenjeno na kontekst upravljanja, to je proces s dvije ključne faze: faza zagrijavanja i faza hlađenja. Faza zagrijavanja izaziva postojeće rutine kako bi otvorila nove perspektive, dok faza hlađenja vraća red i stabilnost kako bi promicala novu koherentnost.

Faze žarenja

Bitan dio modela je faza zagrijavanja u kojoj se želi stvoriti nemir i napetost kako bi se dovela u pitanje samodopadnost i potaknula inovativnost. Međutim, ova faza nosi rizik narušavanja organizacijske koherentnosti. U kasnijoj fazi hlađenja, ključno je da se nove rutine i interpretacije uspješno integriraju kako bi se izbjegli prekidi.

Kako bi se osigurao uspjeh žarenja, istraživači definiraju tri ključna uvjeta: Menadžer mora imati konsolidirani status i široku podršku unutar organizacije. Momčad također treba dovoljno emocionalne energije da se može nositi s napetostima. Konačno, potrebni su vrijeme, resursi i određena tolerancija na neizvjesnost.

Izazovi i rizici

Jedan od najvećih izazova koje je identificirala studija je potreba za komunikacijom: vođa mora stvoriti nesigurnost dok prenosi vjerodostojnu viziju budućnosti. To zahtijeva transparentnost i visoku emocionalnu inteligenciju. Istraživači također naglašavaju da su jedinstveni pristupi vodstvu često neadekvatni jer su kontekst i vrijeme ključni za uspjeh.

Još jedan čimbenik rizika je da zanemarivanje društvenih i emocionalnih struktura unutar organizacije može potkopati povjerenje i povećati fluktuaciju zaposlenika. Stoga je važno na žarenje gledati kao na diferenciranu metodu vodstva koja faze poremećaja i stabilizacije smatra komplementarnima.

Važnost žarenja leži u njegovoj sposobnosti prilagodbe tehnološkom napretku, tržišnim promjenama i društvenim očekivanjima. U vrijeme kada su dokazane prakse upravljanja ključne za donošenje informiranih odluka i postizanje organizacijskih ciljeva, žarenje nudi osvježavajući pristup, ali onaj koji zahtijeva pažljivo planiranje i izvršenje kako bi se postigla održiva promjena.