Srcem i umom: Ostavština za sveučilišnu didaktiku

Srcem i umom: Ostavština za sveučilišnu didaktiku

Matthias Wesseler, rođen 1941., godinama je imao značajan utjecaj na sveučilišnu didaktiku na Sveučilištu u Kasselu. Od 1975. do 2006. godine radio je na sveučilišnoj didaktici i ostavio dubok trag koji nadilazi njegova stručna područja. Wesseler je bio poznat po svojoj brižnosti, uravnoteženosti i toleranciji, osobinama koje su ga činile ne samo cijenjenim znanstvenikom, već i inspirativnim učiteljem. Založio se za sveobuhvatne reforme sveučilišnog obrazovanja kako bi se odgovorilo na nove izazove u društvu koje se mijenja.

Već 1975. Wesseler je pokrenuo međunarodni tečaj za sveučilišnu didaktiku namijenjen znanstvenicima s globalnog juga. Njegov angažman doveo je do razvoja sveučilišnih didaktičkih pristupa koji su postali bitan dio “Programa razvoja sveučilišnog osoblja” (UNISTAFF). Ovaj program, koji je osmislio počevši od 1994. godine, financirala je Njemačka služba za akademsku razmjenu (DAAD) i uspio je uspješno integrirati preko 300 čelnika sveučilišta iz Latinske Amerike, Afrike i Azije.

Wesselerovi prioriteti i uspjesi

Wesseler je posebnu pozornost posvetio Srednjoj Americi. Od 2001. vodio je projekt “UniCambio XXI” koji je ponudio platformu za razmjenu i razvoj sveučilišnih didaktičkih koncepata. Pod njegovim vodstvom održana su brojna sveučilišna didaktička predavanja i seminari diljem svijeta. Čineći to, uspio je znatno pozitivno utjecati na percepciju “Witzenhausena” na sveučilištima na globalnom jugu.

Wesseler nije bio aktivan samo u međunarodnoj sveučilišnoj didaktici, već je također odigrao ključnu ulogu u unutarnjim reformama na odjelu. U sklopu “model eksperimenta u sveučilišnom sektoru organskog uzgoja” od 1995. do 1999. dao je značajan doprinos institucionalizaciji ekološkog profiliranja. Uvođenje uloge dekana studija, koju je Wesseler obnašao od 2000. do 2006., bila je još jedna prekretnica u njegovoj karijeri. Važne teme tijekom njegova mandata bile su Bolonjska reforma i modularizacija diplomskih kolegija te uvođenje novih magistarskih kolegija na engleskom jeziku.

Nasljeđe sveučilišne didaktike

Sama sveučilišna didaktika predstavlja interdisciplinarni pristup koji se bavi kvalitetom poučavanja i učenja na sveučilištima. Bavi se i teorijskim i praktičnim pitanjima i povezuje različite razine poučavanja i učenja. Osvrt na razvoj poučavanja i učenja i promicanje didaktike usmjerene na studenta središnja su pitanja sveučilišne didaktike, koja se značajno promijenila u posljednjim desetljećima. Ova disciplina ima povijesne korijene u ranom 19. stoljeću, a procvat je doživjela osobito u 1960-im i 1970-im godinama zbog međunarodnih sveučilišnih reformi koje su imale za cilj poboljšati kvalitetu nastave.

U kontekstu današnjih izazova, sveučilišna didaktika se ne mora baviti samo digitalizacijom i heterogenim studentima, već i reformama poput Bolonjskog procesa, koji je intenzivirao raspravu o sadržaju i strukturi kolegija. Sveučilišni didaktički centri u Njemačkoj razvili su širok raspon ponuda, s fokusom često na dizajnu i optimizaciji uvjeta studiranja. Unatoč uspjesima, nužan je daljnji razvoj kako bi se zadovoljili sve veći zahtjevi.

S Matthiasom Wesselerom, Sveučilište u Kasselu gubi izvanrednog nastavnika i znanstvenika čija se ostavština proteže daleko izvan granica sveučilišta. Njegovo životno djelo ostat će zapamćeno u sveučilišnoj didaktici i šire kao primjer predanog poučavanja i učenja.