Zaštita klime u Njemačkoj: volja i ambiciozni ciljevi u fokusu

Zaštita klime u Njemačkoj: volja i ambiciozni ciljevi u fokusu

Nova studija iz Oldenburga ispituje vezu između nacionalnih klimatskih ciljeva i spremnosti stanovništva da zaštite klimu. Ovaj revolucionarni rad izveo je prof. dr. Heinz Welsch, a rezultati su objavljeni u časopisu Ecological Economics. Analiza pokriva nacionalne klimatske ciljeve 123 zemlje dogovorene 2021. i oslanja se na podatke istraživanja iz Globalne ankete o klimatskim promjenama, koja je obuhvatila 130.000 ljudi u 125 zemalja.

Studija pokazuje da 89% ispitanih diljem svijeta želi da se njihove vlade intenzivnije politički obvežu na zaštitu klime. Osim toga, 69% ispitanih moglo bi zamisliti da jedan posto svojih prihoda potroši na mjere zaštite klime. Unatoč tome, postoje značajne razlike između klimatskih ciljeva vlada i spremnosti stanovništva da aktivno doprinose zaštiti klime.

Sukob između etičkih načela i razmatranja isplativosti

Welsch ističe da vlade često uzimaju u obzir etička načela kada je riječ o zaštiti klime, dok među stanovništvom prevladava razmišljanje o isplativosti. Ova razlika je upečatljiva, posebno u zemljama s visokim emisijama po glavi stanovnika, gdje često postoji zabrinutost da bi klimatske mjere mogle imati negativan učinak na gospodarstvo.

Ključno otkriće studije je da su prosječni dohodak zemlje, razine emisija i temperatura presudni za klimatske ciljeve vlada i volju stanovništva. Na primjer, razvijenije zemlje s visokim emisijama imaju ambicioznije klimatske ciljeve, dok su siromašnije, toplije zemlje spremnije poduzeti klimatske mjere.

Uloga Njemačke u međunarodnoj zaštiti klime

Njemačka ima za cilj smanjiti emisije za 39,7% između 2019. i 2030., što je stavlja na 12. mjesto među međunarodnim klimatskim ciljevima. Izuzetna većina od 86% Nijemaca vjeruje da bi vlada trebala učiniti više za zaštitu klime. Ipak, studija pokazuje da je spremnost stanovništva na ekonomske žrtve tek na 74. mjestu u međunarodnoj usporedbi sa 67,9%.

Među aspektima međunarodne klimatske politike ističe se Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koja je potpisana u Rio de Janeiru 1992. godine, a stupila je na snagu 1994. godine. Njihov cilj je stabilizirati koncentracije stakleničkih plinova kako bi se spriječili opasni poremećaji klimatskog sustava. Trenutno je 197 država, uključujući i EU, ratificiralo UNFCCC i obvezne su sudjelovati u zaštiti klime na temelju načela “zajedničkih, ali diferenciranih odgovornosti i kapaciteta”. Umweltbundesamt.de.

Budući izazovi u zaštiti klime

Obveze preuzete ovom Konvencijom redovito se preispituju i zahtijevaju opsežna izvješća o emisijama stakleničkih plinova i mjerama za ublažavanje. Šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (2023.) preporučuje smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova za 43% do 2030. i za 60% do 2035. u usporedbi s 2019. Bez pojačanih mjera, globalno bi se zagrijavanje moglo povećati za do 3,2 °C do 2100., što bi imalo razorne posljedice.

Kako bi se odgovorilo na ovaj izazov, potrebno je uvođenje političkih instrumenata kao što je klimatski novac za ublažavanje društvenih i ekonomskih učinaka mjera zaštite klime. Welsch naglašava da je i dalje veliki izazov za demokratska društva osmisliti klimatsku politiku koja aktivno uključuje stanovništvo kako bi se osigurala održiva i pravedna zaštita klime.