Usredotočite se na poreznu etiku: donosi li veća transparentnost zapravo više poštenja?

Usredotočite se na poreznu etiku: donosi li veća transparentnost zapravo više poštenja?

Rasprava o poreznoj etici i transparentnosti posljednjih je godina sve više u središtu društvenih i političkih rasprava. Ekonomist Johannes Lorenz istražuje može li maksimalna transparentnost podataka o osobnom dohotku promicati poreznu usklađenost među građanima. U svojoj sadašnjoj studiji, na temelju rezultata prijašnjih istraživanja, nalazi da veća transparentnost ne mora nužno dovesti do većih poreznih prihoda. Ovo je osobito važno u kontekstu njemačke porezne kulture, gdje se ideja o javnom objavljivanju poreznih podataka doživljava neobičnom.

S obzirom na ozbiljnu utaju poreza u Njemačkoj, koja je prema procjenama Sveučilišta u Londonu u 2019. iznosila više od 125 milijardi eura godišnje, postavlja se pitanje bi li šire objavljivanje podataka o dohotku i porezima doista moglo pozitivno utjecati na ispunjavanje poreznih obveza. Lorenz, koji radi kao znanstveni novak u posebnom istraživačkom području “Računovodstvo za transparentnost” na Sveučilištu u Paderbornu, u svojoj studiji analizira različite scenarije porezne transparentnosti.

Pristupi i rezultati istraživanja

Za svoju analizu, Lorenz je razvio mrežni model "malog svijeta". U ovom modelu simulirana je fiktivna četvrt s 1000 stanovnika u razdoblju od 40 godina. U ovoj simulaciji stanovnici mogu procijeniti prihode svojih susjeda, na primjer na temelju veličine svojih kuća ili izbora automobila koje posjeduju. Model također pretpostavlja vjerojatnost revizije od 5% godišnje od strane poreznih vlasti.

Lorenz je testirao tri različita scenarija: U prvom scenariju, u kojem se ne objavljuju porezni podaci, porezna je prijevara uobičajena jer ljudi ne znaju što im susjedi rade. U drugom scenariju, gdje se objavljuje oporezivi dohodak, javlja se društveni pritisak. Građani koji saznaju da njihovi susjedi plaćaju manje poreza skloni su ponašati se poštenije. Konačno, treći scenarij s maksimalnom transparentnošću pokazuje da većina poreznih obveznika optimizira svoje poreze na zakonit način, budući da strah od otkrivanja i kazne za utaju poreza mnoge sprječava u lažnom ponašanju.

Središnji nalaz ove studije je da djelomična transparentnost generira najveće porezne prihode. Dok maksimalna transparentnost dovodi do legalizacije strategija izbjegavanja poreza, umjereno otkrivanje podataka učinkovitije je u smanjenju poreznih gubitaka. Lorenz je najavio da će dodatno poboljšati model u budućim studijama.

Regulatorni okvir za izbjegavanje poreza