Proboj u CMT istraživanju: Nova nada za živčane stanice!

Proboj u CMT istraživanju: Nova nada za živčane stanice!

Istraživači sa Sveučilišta u Kölnu i Université d'Angers istražili su mehanizam Charcot-Marie-Tooth bolesti (CMT) u revolucionarnoj studiji. Ova je bolest najčešća nasljedna bolest živaca koja oštećuje živčane putove koji kontroliraju pokrete mišića i prenose senzorne informacije. Trenutna istraživanja usmjerena su na tip 2A (CMT2A), u kojem mutacije u MFN2 genu igraju ključnu ulogu. Rezultati su nedavno objavljeni u časopisu Journal of Cell Science.

Studija pokazuje da mutacije u genu MFN2 dovode do programirane stanične smrti (apoptoze), što u konačnici dovodi do nepovratne smrti živčanih stanica. Do sada nije bilo jasno kako različite mutacije koje se javljaju u genu MFN2 mogu dovesti do sličnih kliničkih simptoma. Istraživačka skupina otkrila je da te mutacije pokazuju zajednički obrazac u ljudskim staničnim linijama koji čini stanice osjetljivima na apoptozu.

Mehanizmi i patofiziologija

Mjerenja proteina markera pokazala su da je kod svih ispitivanih mutacija aktivirana stanična smrt. Ispostavilo se da je smrt stanica bila potaknuta mutacijama u MFN2 ako protein ili srodni proteini nisu bili dovoljno prisutni. Iznenađujuće, povećane razine proteina MFN2 uspjele su djelomično ublažiti neke disfunkcije. Eksperimenti na stanicama pacijenata dodatno su potvrdili ove rezultate i pokazali da bi CMT2A mogao ponuditi središnju početnu točku za buduće terapijske mjere putem signala stanične smrti.

Charcot-Marie-Toothova bolest tipa 2A je autosomno dominantan poremećaj koji može zahvatiti ne samo periferni živčani sustav, već i središnji živčani sustav. Klinička obilježja ovog poremećaja uključuju progresivni gubitak osjeta u ekstremitetima i razvoj pes cavusa, deformacije stopala. Posljednjih godina identificirano je više od 100 patogenetskih mutacija u genu MFN2, ali odnos između kliničkog fenotipa i genotipova ostaje nejasan.

Pristupi budućim istraživanjima

Studija naglašava da transgeni miševi s MFN2 mutacijama pokazuju promjene u distribuciji mitohondrija i deficite respiratornog lanca. Ovi nalazi su ključni za razumijevanje raznolikosti kliničkih manifestacija CMT2A i rasvjetljavanje potencijala za specifične terapijske intervencije. Buduća istraživanja trebala bi dodatno produbiti vezu između mutacija MFN2 i smrti živčanih stanica.

Osim toga, u literaturi su opisane i druge mitohondrijske bolesti kao što je Leberova nasljedna optička neuropatija (LHON), koju karakteriziraju specifične mutacije u mitohondrijskoj DNA. Oni pokazuju, između ostalog, kako mutacije također uzrokuju smanjenu sintezu ATP-a i povećano otpuštanje slobodnih radikala, što dovodi do disfunkcije ganglijskih stanica retine. Takvi bi rezultati mogli biti relevantni u budućnosti za terapije koje idu dalje od čistih simptoma i bave se temeljnim mehanizmima.

Sve u svemu, istraživanje CMT2A naglašava složene veze između genetike, stanične biologije i kliničkih simptoma. Prilike koje proizlaze iz ovog istraživanja mogle bi potencijalno pružiti osnovu za nove terapijske pristupe koji pružaju poboljšanu kvalitetu života pacijenata s ovom često razornom bolešću.