Revolucija u energetskom sektoru: Novi vodikov model razvijen za Europu!

Revolucija u energetskom sektoru: Novi vodikov model razvijen za Europu!

27. svibnja 2025. uspješno je dovršen projekt StEAM, veliki istraživački pothvat Ruhrskog sveučilišta Bochum i Sveučilišta Duisburg-Essen. Ovo predstavlja model globalnog energetskog sustava koji je razvijan u razdoblju od tri godine uz pomoć sredstava Federalnog ministarstva gospodarstva. Ovaj model ima za cilj povezati sektore električne energije i vodika i dostupan je kao otvoreni kod, što olakšava razmjenu i daljnji razvoj metoda. Istraživači naglašavaju važnost razmjene s partnerima iz prakse tijekom cijelog procesa.

Ključni rezultat projekta pokazuje da Europa zauzima poseban položaj: dok kontinent uvozi velike količine vodika iz Sjeverne Afrike, posebno iz Maroka, transport unutar Europe uglavnom se odvija putem cjevovoda. Brodski promet ostaje neatraktivan zbog neodgovarajuće povezanosti pojedinih regija. Osobito su vrijedni pažnje projicirani dugoročni granični troškovi za vodik u Europi, za koje se očekuje da će biti oko 110 eura/MWh (ekvivalentno oko 3,30 eura/kg vodika) do 2040. godine.

Troškovi i potencijal u drugim regijama

Za usporedbu, Južna Amerika je regija sa znatno nižim dugoročnim graničnim troškovima, koji se kreću oko 80 eura/MWh (2,40 eura/kg vodika). Međutim, velika udaljenost stvara neprivlačne uvjete prijevoza u ovom području. Stručnjaci ističu da bi se kvalitetniji i transportabilniji derivati ​​mogli proizvoditi lokalno i zatim izvoziti.

Provedene su brojne studije slučaja u kontekstu europske regulative za zeleni vodik, globalnih kapitalnih troškova i ograničenja povećanja u širenju obnovljivih izvora energije. Razvijeni model namijenjen je podršci politici i gospodarstvu u donošenju odluka temeljenih na podacima.

Nacionalne vodikove strategije u globalnom kontekstu

U globalnom kontekstu, vodik (H2) je postao ključni igrač u budućim sustavima obnovljive energije. Analiza iz 2020. uspoređivala je vodikove strategije 16 zemalja i EU. Fokus je na različitim stupnjevima specifičnosti, središnjim točkama i ciljevima ovih strategija. Japan, Francuska, Južna Koreja i Australija već su objavile glavne strategije uoči nedavnih događaja, s više od 20 zemalja koje su najavile ili planiraju strategiju za vodik do 2020.

Trenutačni trendovi pokazuju da se nakon blagog pada izdanja u 2022. broj novih planova vratio na razine iz 2021. u 2023. Sada postoji ukupno 41 strateški dokument i četiri revizije na razini vlade. Očekuje se da će zemlje koje predstavljaju više od 80% globalnog bruto domaćeg proizvoda razviti vodikovu strategiju do 2025.

Nacionalne strategije često imaju za cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova, integraciju obnovljivih izvora energije i diversifikaciju izvora energije. Mogućnosti za gospodarski rast kroz nova radna mjesta i izvoz tehnologije također su jako naglašene. U isto vrijeme, proširenje proizvodnih kapaciteta i potrebne prometne infrastrukture za vodik zahtijevaju koordinirano javno financiranje i potporu.

Međunarodna vodikova partnerstva sve više nastaju kroz bilateralne i trilateralne sporazume, ali provedba političkih mjera često izostaje iz definiranih ciljeva. Tijekom rasprave jasno su istaknuti i izazovi i potencijal tržišta vodika i zahtijevaju sveobuhvatnu strategiju energetske politike.

Daljnji detaljni godišnji trendovi i analize troškova proizvodnje vodika mogu se pronaći u izvješćima iz stiftung-umweltenergierecht.de i sveobuhvatne studije o Svjetsko energetsko vijeće.