Uvjerenja u zavjeru: Kako krize oblikuju naš način razmišljanja!

Uvjerenja u zavjeru: Kako krize oblikuju naš način razmišljanja!

Od 7. svibnja 2025., istraživanje vjerovanja u zavjeru stvara stalni interes u društvenim znanostima. Florian Hessel, poznati sociolog, analizira pojavu ideja zavjere od 19. stoljeća. Primjećuje da su te ideje posebno ciklične u različitim fazama povijesti. Osobito tijekom pandemije Covida, ideje zavjere poput kritike cijepljenja i alternativne medicine doživjele su snažan uzlet.

Hessel govori o paradoksalnom fenomenu: jednom kad uzađu, članovi takvih vjerskih zajednica često prihvaćaju usluge TAJNIH MOĆI. Ali percepcija kriza također se može promijeniti. Smanjenje osjećaja krize dovodi do smanjenja širenja ovih ideja.

Srž mitova o zavjeri

Srž vjerovanja u zavjeru je vjera u skrivene, moćne skupine koje manipuliraju ili kontroliraju društvo. Povijesno gledano, takva vjerovanja mogu se pratiti unatrag do industrijske revolucije i Francuske revolucije. Posljednja revolucija utrla je put mitovima o Iluminatima i Slobodnim zidarima.

U 19. stoljeću razvila se teorija židovske svjetske zavjere koju su iskoristili nacisti. Hessel se bavi stalnom povezanosti ovih mitova s ​​antisemitskim, ksenofobičnim i antifeminističkim stajalištima, koja često pokazuju autoritarni i antidemokratski karakter.

Socijalni i psihološki aspekti

Aktualne ideje zavjere šire se prvenstveno putem digitalnih društvenih medija. Istraživanje Leipziške studije autoritarizma pokazuje da oko trećina ispitanika prihvaća takve ideje kao model objašnjenja. Te ideje ne samo da podrivaju temelje demokracije, nego također otežavaju dijalog pun poštovanja u društvu.

Hessel naglašava da se fenomen zavjereničkih uvjerenja može promatrati i kao simptom društvenih uvjeta i političko-kulturološke klime. Da bi se suprotstavili ovim antidemokratskim strujama, obrazovanje, prosvjetiteljstvo i socijalna pravda su ključni. Važno je tolerirati proturječnosti i prepoznati druge legitimne interese.

Psihološka istraživanja su pokazala da ljudi skloni vjerovanju u zavjere teže traženju reda u kaotičnom svijetu. Ova tendencija može dovesti do većeg samopoštovanja i pomoći uvođenju reda u svijet. Studije Teda Goertzela iz 1990-ih i Jennifer A. Whitson i Adama D. Galinskog iz 2008. jasno pokazuju da ovo uvjerenje zadovoljava egzistencijalne, društvene i epistemološke potrebe. Osobito u kriznim situacijama ljudi traže kontrolu i sigurnost, što može povećati vjeru u zavjeru.

Osim toga, noviji dokazi pokazuju da kognitivna iskrivljenja igraju ulogu u razmišljanju o zavjeri. To posebno vrijedi za drastične događaje. Dramatični preokreti, kao što je smrt nacionalnog vođe, često povećavaju vjeru u zavjere. Dokazi sugeriraju da su istraživanja vjerovanja u zavjeru postala sistematizirana i sve više teorijski utemeljena.

U vrijeme kada autoritarne strukture često djeluju kao prikladna utočišta, demokracija zahtijeva aktivno učenje i angažman. Ipak, Hessel nadu vidi u sposobnosti rasuđivanja ljudi i njihovoj predanosti solidarnosti u društvu. Ostaje izazov poraziti širenje teorija zavjere i promicati otvoreni dijalog koji je u skladu s temeljima demokracije.

Za daljnje informacije o temi i raznim aspektima vjerovanja u zavjeru, možete pronaći detaljne analize na vijesti.rub.de, unipub.uni-graz.at i bpb.de.