Suche
Mein Konto
Pobijediti strahove od budućnosti: Ovako planira generacija sutrašnjice!
Istraživački projekt na Sveučilištu u Bielefeldu ispituje kako se ljudi nose s budućim neizvjesnostima. Analize temeljene na svakodnevnim situacijama.
Pobijediti strahove od budućnosti: Ovako planira generacija sutrašnjice!
U sklopu istraživačkog projekta “Planning-in-Action”, koji vodi prof. dr. Ruth Ayaß, znanstvenici sa Sveučilišta u Bielefeldu intenzivno rade na pitanju kako ljudi u svakodnevnom životu govore o budućim planovima i kako ih mogu uspješno provesti. Jonas Kramer i dr. Sarah Hitzler uključeni su istraživači koji se bave neizvjesnostima budućnosti. Ovaj projekt financira Njemačka istraživačka zaklada (DFG) i traje od 2021. do 2024. godine.
Analiza se temelji na opsežnim podacima dobivenim iz video zapisa i transkripata razgovora. Ti razgovori često započinju tako da osoba izrazi određenu namjeru ili formulira hitan zadatak. Analiza je proizvela nekoliko stotina sati video zapisa, a Kramer je snimao obitelj tijekom dva tjedna, a kasnije je prikupio dodatne podatke kako bi dobio potpuniju sliku.
Pristupi neizvjesnosti
Cilj studije je identificirati strukture rasprava o planiranju. Ključno otkriće sugerira da ljudi prilikom planiranja odmora često imenuju i specificiraju nesigurne čimbenike kako bi stvorili sigurnost. To ukazuje na način na koji se planiranje smatra praksom usmjerenom na budućnost koja nastoji aktivno oblikovati buduće događaje, kao što praksa urbanog razvoja također pokazuje.
Dva su glavna pristupa u teoriji planiranja: dominantni pristup, koji se oslanja na autoritativno znanje i daje glavne planove, i deliberativni pristup, koji dopušta polifoniju i oslanja se na demokratske mjere. Potonji je primjer koncepta "suradničkog planiranja", koji je skovala Patsy Healy. Neizvjesnosti u planiranju stoga zahtijevaju ne samo točne scenarije i prognoze, već i uvjerljivu komunikaciju kako bi se integrirala različita mišljenja.
Otpornost u planiranju
Središnji koncept u trenutnom diskursu planiranja je otpornost, opisana kao sposobnost sustava da se sam zacijeli nakon poremećaja. Planiranje orijentirano na otpornost zahtijeva proaktivne intervencije i osiguravanje povezanosti unutar urbanih struktura. Ključni čimbenici za otpornost su rezerve prostora koje je moguće aktivirati, različiti obrasci korištenja, sigurne zgrade i pouzdana infrastruktura.
Beč, primjerice, slijedi pristup pametnog grada koji naglašava suverenitet podataka i sudjelovanje, dok kritičniji glasovi ističu opasnosti korištenja podataka. Sukob oko projekta pametnog grada Quay Side u Torontu to ilustrira, budući da je izražena zabrinutost zbog kršenja osobnih prava. Ova su pitanja također od velike važnosti u kontekstu klimatskih promjena i povezanih izazova.
Simon Andreas Güntner, profesor prostorne sociologije na TU u Beču, naglašava da su kulture planiranja pod utjecajem političkog, društvenog i tehnološkog razvoja. Naglašava da dobro planiranje, temeljeno na jasnim vrijednostima i osjetljivim zahvatima, omogućuje grad u kojemu vrijedi živjeti budućim generacijama.
Rasprava o planiranju i otpornosti naglašava koliko je važno da akteri ne tumače samo svoje zadatke u odnosu na trenutne izazove, već i da se usredotoče na vizije budućeg razvoja i suočavanja s neizvjesnostima. Kramerov doktorat na temu “Svakodnevno planiranje” na Bielefeld Graduate School in History and Sociology daljnji je korak u ovom važnom istraživanju.