Političke stranke: ignoriraju li rastuću nejednakost?

Političke stranke: ignoriraju li rastuću nejednakost?

Aktualna studija Klastera izvrsnosti “Politika nejednakosti” na Sveučilištu u Konstanzu, objavljena u “American Political Science Review”, baca svjetlo na društvene posljedice ekonomske nejednakosti. Studija se također fokusira na nedostatak razmatranja ovih tema u izbornim programima političkih stranaka. Vodeći autor studije, koja je sada poznata po tome što posvećuje pažnju detaljima, je Alexander Horn, voditelj istraživačke grupe Emmy Noether grupe “Varieties of egalitarianism” ( uni-konstanz.de ).

Glavni rezultati studije pokazuju alarmantne trendove: političke stranke u Njemačkoj i na međunarodnoj razini, uključujući one koje se posebno smatraju ljevičarima, uglavnom ignoriraju tematsku hitnost ekonomske nejednakosti. To uključuje zanemarivanje značajnih dobitaka među bogatim slojevima stanovništva. Neuspjeh i lijevih i desnih stranaka da odgovore na ovaj razvoj događaja otkriva temeljne strukturne slabosti unutar demokratskog sustava.

Strukturalne distorzije demokracije

Rezultati upućuju na to da promjene u ekonomskoj nejednakosti ne dovode do odgovarajućih političkih odgovora, osobito desničarskih stranaka. Razlozi za to mogli bi ležati u strukturnim distorzijama, u vidljivosti najbogatijih ljudi iu mobilizacijskim preprekama siromašnijih skupina, koje su ujedno pojačane meritokratskim opravdavanjem trenutnog, nejednakog statusa quo. Reakcije politika često su ograničene na trenutke u vremenu kada je nejednakost porasla do točke u kojoj se više ne može zanemariti jer sve više ljudi pada ispod srednjeg dohotka zbog ekonomske regresije.

Ovi nalazi imaju za cilj istaknuti strukturne slabosti demokratskih procesa. Autori studije koriste se inovativnom metodologijom koja uključuje evaluaciju 850.000 izjava iz izbornih programa u 12 zemalja OECD-a u razdoblju od 50 godina (1970.-2020.) koristeći takozvani online crowdcoding.

Politička nejednakost i sudjelovanje

Ali nepoznavanje tih ekonomskih razlika ne ogleda se samo u izbornim programima, već iu političkoj participaciji. Političke nejednakosti su se nedavno povećale. Središnje obećanje demokracije, “jedan čovjek, jedan glas”, stoga je u velikoj opasnosti. Studije pokazuju da rastuća ekonomska nejednakost ima značajan utjecaj na političko sudjelovanje ( bpb.de ).

Sveukupni odaziv birača opada, a žene mlađe od 60 godina glasuju češće od muškaraca. Nasuprot tome, ljudi s nižim obrazovanjem i niskim primanjima znatno manje sudjeluju. Ogromna većina članova Bundestaga ima sveučilišnu diplomu, dok su skupine s nižim obrazovanjem i prihodima nedovoljno zastupljene u političkoj zastupljenosti. Ta neravnomjerna zastupljenost ima dalekosežne posljedice: interesima politički aktivnih i bolje obrazovanih skupina često se posvećuje više pozornosti, dok se obziri siromašnijih i manje obrazovanih građana uglavnom zanemaruju.

Posljedice političke apatije

Politička apstinencija neobrazovanih ljudi s niskim prihodima ima dramatične učinke na legitimnost demokratskih procesa. Ljudi s niskim obrazovanjem rjeđe unose svoje interese u politiku, što znači da interesi neobrazovanih i siromašnih građana više nisu adekvatno zastupljeni. Ovakav razvoj događaja može dovesti do političkog otuđenja i povećati vjerojatnost da će se birači koji su prebjegli okrenuti ekstremnim strankama. Hitno su potrebne reformske mjere kako bi se riješile te pritužbe i uspostavila politička jednakost ( bpb.de ).

Da bi zatvorili jaz političke nejednakosti, politički predstavnici trebaju voditi računa o interesima svih građana. Veće mjere samozastupanja za politički slabo zastupljene skupine mogle bi promovirati inicijative za poboljšanje političkog sudjelovanja. Mjere za uključivanje marginaliziranih skupina u procese sudjelovanja ključne su za poboljšanje kvalitete demokracije i davanje glasa svim građanima.