Suche
Mein Konto
EU planira strožu direktivu o povratku: pozadina i posljedice!
Sveučilište u Göttingenu istražuje nove smjernice EU-a za povratak i njihove učinke na migrante i politike povratka.
EU planira strožu direktivu o povratku: pozadina i posljedice!
U ožujku 2025. Europska komisija predstavila je nacrt nove direktive EU-a o vraćanju koja ima za cilj ubrzati deportacije odbijenih tražitelja azila. Prema detaljima o uni-goettingen.de Direktiva se uvelike temelji na njemačkoj politici vraćanja posljednjih godina. Planirane mjere imaju za cilj stvoriti jedinstveno rješenje za sve države članice EU-a i temelje se na „Zakonu o naređenom vraćanju” iz 2019. u Njemačkoj.
Ono što je posebno eksplozivno jest namjera produljenja pritvora do deportacije do 24 mjeseca, koji je trenutno redovito ograničen na najviše 12 mjeseci. To je izazvalo zabrinutost u političkoj raspravi. Kritičari strahuju od povećanog pritvaranja izbjeglica i migranata koji su već u nesigurnoj situaciji. U Njemačkoj je broj deportacija u 2024. porastao za 22% u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj zahtjeva za azilom pao za trećinu, tj. zdf.de prijavio.
Učinkovitost politika povrata
Istraživački tim sa Sveučilišta u Göttingenu sada je objavio provjeru činjenica o politikama povratka i došao do zaključka da su neučinkovite u svom trenutnom obliku. Voditeljica projekta prof. dr. Sabine Hess naglašava da bi pravo dugotrajnog boravka bilo daleko učinkovitije. To ne samo da može smanjiti stres za migrante, već i smanjiti korištenje resursa od strane vlasti. Njihova analiza pokazuje da politike povratka od 2015. ne samo da ne vode većoj sigurnosti, već mogu i kriminalizirati siromaštvo.
Središnja teza istraživača iz Göttingena je da birokratske obveze često dovode do kriminalnih spirala. Stoga bi trebalo pomnije pratiti stroge propise i sankcije kako bi se povećao pritisak na migrante.
Postupak povrata
Osim zakonskih prilagodbi, raspravlja se i o uspostavi povratničkih centara u trećim zemljama. Namjera im je omogućiti brži povratak odbijenim tražiteljima azila. Kao primjer korišten je albanski model, u kojem se postupci azila odvijaju u inozemstvu, ali povratak u treće zemlje trebao bi uslijediti tek nakon što je on dovršen. Odbijeni tražitelj azila u Austriji stoga ne bi mogao pokrenuti novi postupak u Njemačkoj, već bi bio deportiran u mjesto gdje je prvobitno podnio zahtjev za azil.
Međutim, stručnjaci kritički gledaju na prijedlog. Ostaje nejasno koje bi treće zemlje bile spremne prihvatiti odbijene tražitelje azila. Mogućnost da će se deportacije uskoro moći odvijati bez obiteljskih veza također je kontroverzna i mogla bi dovesti do toga da još više ljudi završi u pritvoru čekajući deportaciju.
Razvoj migracijske politike EU također se odražava u sve većoj spremnosti na izolaciju ljudi. Predsjednik Vijeća EU Charles Michel također je rekao da bi se potencijalno mogli pokriti troškovi za fizičke barijere na vanjskim granicama, što bi moglo potaknuti raspravu o legitimnosti takvih mjera.
Trenutna situacija također pokazuje neravnopravan tretman izbjeglica. Dok se ljudi iz Iraka, Sirije i Afganistana zatvaraju pojačanim mjerama, EU pokazuje mnogo više solidarnosti prema ukrajinskim ratnim izbjeglicama. Pushbackovi, odnosno nasilna odbijanja tražitelja azila, primijećena su u nekim državama EU-a, čime se krši zakon EU i Ženevska konvencija o izbjeglicama. Daljnje analize o ovim temama mogu se pronaći na europaimlehr.de.